Zimzelene priče

Williamu Sydneyu Porteru, kojeg milijuni čitatelja znaju po pseudonimu O. Henry, mora se priznati da je, osim što je skovao kod nas sve prepoznatljiviji izraz »banana republika«, uspio novinsku kratku priču uvrstiti na kartu svjetske literature. Prezrenu je formu uzdigao na nivo umjetnosti! Posebno je zanimljivo da je, poput Karla Maya ili Cervantesa, prve priče napisao u kaznionici, a pseudonim je sastavio od imena svojeg zatvorskog čuvara. Prije nego je završio iza rešetaka, nošen rijekom sudbine kojekako se probijao kroz život – radio je kao apotekarski pomoćnik, kauboj, crtač u katastru, knjigovođa, bankovni činovnik, izdavač tjednog lista, glumac, svirač i pjevač u crkvenim zborovima, a iskusio je i tegobe skitničkog života. Silno kondenzirano životno iskustvo i izniman dar za kibiciranje i razumijevanje ljudi bili su neiscrpna žila ideja za više od šesto priča, koliko ih je napisao.O.Henryeve priče zacijelo ne bi bile tako privlačne da nije razvio vlastitu narativnu tehniku u kojoj su najdojmljiviji neočekivani obrat i efektna kvaka na svršetku. Dometnemo li maštoviti početak i briljantan zaplet te ležeran ton, duhovitost i šarm, a sve to posloženo na svega par stranica, razumljivo je da Amerikanci i danas, stoljeće nakon objavljivanja, rado posežu zaO.Henryevim zimzelenim pričama. Unatoč hvalospjevima autor je iz nejasnih razloga u Europi manje poznat, u nas gotovo nikako. Stoga Šareni dućan s jasnim razlogom i radošću upozorava literarne šmekere, a i šire čitateljstvo, na jednog od najboljih američkih pisaca kratkih priča.