Rasprave o metodi

Knjiga se bavi ključnim metodološkim problemima društvenih znanosti u kontekstu suvremenog visokorazvijenog kapitalističkog društva (kasnih 70-ih i 80-ih godina). Kuvačić kritički analizira suprotnosti i tendencije pristupa društvenoj stvarnosti: pozitivistički empirizam vs. kritička teorija, kvantitativne vs. kvalitativne metode, objektivnost vs. angažiranost istraživača, redukcionizam vs. dijalektika. Posebno se osvrće na ograničenja pozitivističkog modela (preuzetog iz prirodnih znanosti) u proučavanju društvenih fenomena – on smatra da društvene znanosti ne mogu biti "čiste" znanosti jer su prožete vrijednostima, ideologijom i povijesnim kontekstom.

Autor zagovara kritički, dijalektički pristup inspiriran marksističkom tradicijom (Frankfurtska škola, Habermas, ali i vlastita sinteza), gdje metoda nije tehnički alat, već način razumijevanja društvene cjelovitosti, kontradikcija i mogućnosti emancipacije. Raspravlja o ulozi sociologa u društvu: treba li biti neutralan promatrač ili angažirani kritičar koji razotkriva mehanizme dominacije i otuđenja.

"Rasprave sabrane u ovoj knjizi nastale su u toku dugogodišnjeg rada na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu u okviru nastave epistemologije. Kad kažem da se u njima u prvom redu razmatraju problemi pristupa, to znači da su me najviše zanimale one ideje koje iz određenog ugla osvjetljavaju neko područje istraživanja i na taj način služe kao putokaz. Time je ujedno naznačeno da nije riječ o apstraktnim konstrukcijama, već o idejama koje su čvrsto povezane sa suvremenim zbivanjima. Svrha im je da potaknu i pomognu svestrano osmišljena istraživanja društvenih pojava. Pri čemu se ne zalazi u područje istraživačkih tehnika i postupaka. Osim u dvije rasprave u kojima se analizira suodnošenje kvalitativnog i kvantitativnog pristupa."