
Middlemarch I: Gospođica Brooke
U prvoj knjizi romana upoznajemo Dorotheu Brooke, 19-godišnju djevojku koja želi veliki život posvećen dobru. Udaje se za starog učenjaka Casaubona misleći da će joj pomoći u intelektualnom radu, ali brak donosi razočaranje.
Middlemarch George Eliot (pseudonim Mary Ann Evans) započinje Preludijem i Knjigom I: Gospođica Brooke (Miss Brooke), koja je izvorno bila zasebna priča prije nego što je spojena u veći roman. Preludij uspoređuje Dorotheu s neostvarenim ženskim idealima poput sv. Terezije Avilske – žene pune duhovne veličine, ali ograničene prilikama u provincijskoj Engleskoj 1829.–1832. (pred Reform Act 1832.).
Glavna junakinja Dorothea Brooke, 19-godišnja sirotica, živi s mlađom sestrom Celijom kod ujaka g. Brookea u Tipton Grangeu. Dorothea je inteligentna, religiozna, asketski nastrojena – nosi jednostavnu odjeću, odbija luksuz, sanja o velikim djelima za poboljšanje svijeta. Idealizira znanje i duhovnost, prezire trivijalnosti. Celia je njena suprotnost – praktična, konvencionalna, "zdravorazumska".
Ujak Brooke, neodlučan liberal, dovodi goste: Sir Jamesa Chettama, mladog, bogatog baruna koji se udvara Dorothei (ona ga odbija jer ga smatra previše "običnim"), i Reverenda Edwarda Casaubona, 45-godišnjeg učenjaka koji radi na djelu Ključ svih mitologija. Dorothea vidi u njemu intelektualnog diva – očinsku figuru koji će je uvesti u duboko znanje i dati joj svrhu. Ignorira upozorenja (Celia, gospođa Cadwallader, ujak) da je Casaubon suh, star, bez strasti. Udaje se za njega, nadajući se da će mu pomagati u radu i živjeti "veliki život".
Casaubon je zapravo pedantan, nesiguran, boji se da mu je Dorothea premlada i privlačna. Uvodi je u Lowick Manor, gdje upoznaje njegovog rođaka Willa Ladislawa (mladog, umjetnički nastrojenog, liberalnog) – što dovodi do prvih napetosti. Dorothea shvaća da Casaubon nije genij kakvim ga je zamišljala – njegovo djelo je jalovo, a on joj ne dopušta da se sama ostvari.
Knjiga I uvodi ključne teme: idealizam nasuprot stvarnosti, ograničenja žena u viktorijanskom društvu, brak kao zamka za ambiciozne duše, provincijski život pun licemjerja i sitnih ambicija. Eliot piše realistično, s ironijom i dubokom psihološkom analizom – Dorothea je simpatična, ali i zaslijepljena samozavaravanjem. Ovo je uvod u veći roman koji će se proširiti na Lydgatea, Vincyjeve, Bulstrodea i političke promjene.
Jedan primjerak je u ponudi
- Pohabane korice
- Nedostaje ovitak





