Junak našega doba
Junak našeg doba roman je ruskog pisca Mihaila J. Ljermontova, objavljen 1840. godine. Smatra se jednim od prvih psiholoških romana u ruskoj književnosti i važnim djelom ruskog romantizma s elementima realizma.
Glavni lik, Pečorin, kompleksan je i proturječan anti-junak – ciničan, inteligentan, ali i emocionalno hladan. Kroz niz pripovjednih fragmenata, Ljermontov istražuje njegov karakter i motive. Radnja je smještena na Kavkaz, gdje Pečorin prolazi kroz niz pustolovina, uključujući dvoboje, ljubavne intrige i egzistencijalne krize. Roman je podijeljen u pet priča, u kojima je Pečorin predstavljen iz različitih perspektiva: kroz pripovijedanje njegova prijatelja, priprostoga satnika Maksima Maksimiča o davno minuloj zgodi (Bela); iz autorova kuta, koji pripovijeda o slučajnom susretu s Pečorinom (Maksim Maksimič). Slijedi novela u kojoj glavni junak pripovijeda u prvom licu (Tamanj), za kojom i njegov dnevnik u kojemu otkriva tajne svoje duše (Kneginjica Meri) te sinteza romana – Pečorinovoj meditaciji o sudbini (Fatalist). Ljermontov kritizira plemićku elitu, prikazujući Pečorina kao simbol generacije izgubljenih idealista koji su cinični i nesposobni za pravu sreću. Djelo je značajno zbog inovativne strukture, introspektivnog pristupa i analize ljudske psihe, a Pečorin, preteča “suvišnog čovjeka”, ostaje jedan od najpoznatijih likova ruske književnosti.
Jedan primjerak je u ponudi
