Junačke narodne pjesme: Hrvatske i srpske

Knjiga Junačke narodne pjesme – hrvatske i srpske pojavila se u dva izdanja, 1925. i u proširenom izdanju 1929. Priredio ju je dr. Milan Strašek (1887.–1937.), hrvatski jezikoslovac, etnolog i profesor iz Dugog Sela/Oborova, poznat po radu na dijalektologiji, zaštiti hrvatskog jezika i polemikama protiv plagijata u znanosti.

Zbirka okuplja epske (junačke) narodne pjesme zajedničke južnoslavenske usmene tradicije, s naglaskom na hrvatske i srpske varijante. Sadrži poznate cikluse i motive: kosovske pjesme, priče o Kraljeviću Marku, Mrnjavčevićima (npr. Ženidba kralja Vukašina), hajducima, Senković Ivi, Janković Stojanu, Mustafa-begu i dr. Tu su i balade poput Nezahvalni sinovi te pjesme o ženidbama junaka, sukobima s Turcima i viteškim mejdanima. Pjesme su zabilježene u izvornom jeziku s karakterističnim desetercem, formulama i epskom stilistikom.

Strašek je knjizi dodao opširan uvod (str. III–XXII) o narodnoj pjesmi – njezinu podrijetlu, razvoju, poetici, ulozi u kulturi i povijesnom kontekstu. Uvod naglašava vrijednost usmene književnosti kao izvora identiteta i etičkih uzora (junaštvo, čast, vjernost). Zbirka je namijenjena školskoj i obrazovnoj publici, kao dio književnih izdanja za srednje škole, kako bi se sačuvala i popularizirala tradicija u vrijeme Kraljevine SHS/Jugoslavije.

Danas je rijetka antikvarna knjiga, koja predstavlja važan primjer hrvatskog pristupa zajedničkoj epskoj baštini – bez unitarističkog brisanja razlika, već s uvažavanjem hrvatskih i srpskih varijanata. Strašekov rad odražava njegov širi interes za jezik, folklor i očuvanje kulturnog naslijeđa.

Knjiga je i danas korisna za proučavanje usmene književnosti, epske poetike i južnoslavenske mitologije. Prikazuje kako su junačke pjesme oblikovale kolektivno pamćenje naroda kroz stoljeća otpora i junaštva.