Nikola Šop

Nikola Šop (Jajce, 19. kolovoza 1904. – Zagreb, 2. siječnja 1982.) hrvatski je pjesnik, prozaik i prevoditelj iz Bosne i Hercegovine, jedan od najoriginalnijih autora hrvatske književnosti 20. stoljeća. Njegovo stvaralaštvo povezuje prisnost svakodnevice s religioznim iskustvom, a poslije s meditacijama o svemiru, vremenu i beskonačnosti.
Školovao se u Banjoj Luci i Beogradu, gdje je 1931. diplomirao komparativnu književnost. Radio je kao gimnazijski profesor latinskoga jezika. Tijekom bombardiranja Beograda 1941. teško je ozlijeđen, a posljedice ozljede trajno su obilježile njegov život. U Zagrebu se nastanio 1943. Od 1949. surađivao je s JAZU-om, prevodeći hrvatske latiniste, među njima Jana Panonca, Jurja Šižgorića i Matiju Petra Katančića.
Rano pjesništvo predstavljaju Pjesme siromašnog sina (1926.), Isus i moja sjena (1934.), Od ranih do kasnih pijetlova (1939.) i Za kasnim stolom (1943.). Isus je u njegovim pjesmama blizak suputnik običnoga čovjeka, prisutan među siromasima, životinjama i skromnim predmetima. Duhovnost se izražava jednostavnim, nježnim govorom, bez propovjedne uzvišenosti. Zbirka proza Tajanstvena prela (1943.) otvara prostor čudesnome, legendi i pjesničkoj fantastici.
Od pedesetih godina Šop se okreće kozmičkoj imaginaciji. Kućice u svemiru i Svemirski pohodi (1957.), Astralije (1961.), Dok svemiri venu (1975.) i Nedohod (1979.) istražuju prostor, postojanje i granice spoznaje. Izraz postaje apstraktniji, uz neobične slike i nove jezične tvorbe.
Objavio je Knjigu o Horaciju (1935.) i prijevode Iz lirike starog Rima (1950.), a pisao je i pjesničke drame. Dobitnik je Nagrade „Vladimir Nazor” za životno djelo (1970.). Od malenih zemaljskih bića do beskraja svemira, njegovo djelo čuva suosjećanje, začuđenost i potragu za skrivenim smislom.
Titles in our offer
Božanski pastir
Gedichte und Prosa von Nikola Šop, ergänzt um Vječni preludij, Briefe an Tadijanović und Erinnerungen an Francis Jammes. Ein vielseitiger Zugang zu seiner mitfühlenden und spirituellen dichterischen Welt.
Isus i moja sjena
„Jesus und mein Schatten“ (1934) ist Nikola Šops bekannteste Gedichtsammlung. Der Dichter vermenschlicht Jesus auf intime Weise und lässt ihn in den Alltag der Armen, die Natur und die alltäglichen Dinge einfließen. Im Geiste des Franziskanerordens feiert
Knjiga Vječne Ljubavi
Tadijanović je prikupio i komentirao pisma koja je Šop uputio njemu (21 pismo) i Divni Denković (183 pisma). Knjiga sadrži i stotinjak drugih do sada neobjavljenih pisama, dokumenata i fotografija koji osvjetljavaju tajnovit život velikog pjesnika Šopa.
Republika 1962/10-11
Časopis za književnost i umjetnost



