Pred ogledalom

U početku razdvojeni okolnostima koje ne zavise od njih, kada su mogli birati, izabrali su rastanak.

Strasno obuzeta slikarstvom, uvjerena da samo u njemu može da pronađe smisao života i razlog postojanja, Liza je otišla u Pariz. Činilo joj se da u tom tuđem gradu počinje i završava se sve što je vrijedno i važno u umjetnosti. I da ona to mora da vidi i osjeti.

Kostja je ostao u Rusiji, predan nauci. I u trudu da široko zaobiđe, da nekako zaboravi, ljubav prema Lizi. Tako je svako upao u svoj kovitlac i lom.

Sve se mijenjalo. I oni sami. Sve se krzalo, tanjilo, i gubilo sjaj. Samo je njihova ljubav rasla. Zrela. Težila novim sadržajima i žudnjama. Jedina konstanta u njihovim životima, čak i kada je ona dijelila dane s drugim muškarcima, a on s drugim ženama.

A onda je i povijest pokupila danak...

Kada je odlučila da se vrati Kostji i Rusiji, Liza je saznala da je za vlast svoje zemlje bjegunac kome se ne prašta. Da je glad njene duše za slikarstvom nazvana izdajom. Ipak, započela je svoju zadnju borbu — da se najzad spoji sa jedinim čovjekom koga je voljela.

Dvije i po decenije trajala je prepiska junaka ove istinite priče. Kostjina pisma su izgubljena. Lizina su pred nama. Ta pisma su krik duše. Jecaj srca. Vapaj uma. Slatki šapat nade. Mir i nemir vere. I opomena da je ljubav Božji dar. Da joj stoga ništa ne smije biti preče ni važnije od nje same.