Luda Genija

Priča je ispripovijedana iz perspektive djevojčice koja odrasta u ruralnoj Francuskoj, u siromašnoj i društveno izoliranoj obitelji talijanskih doseljenika. Génie, majka pripovjedačice, u selu nosi nadimak “luda” jer se ponaša drukčije od drugih – slobodna je, strastvena, prkosna i ne mari za društvene norme. Dok mještani na Génie gledaju s prezirom, kći je istodobno obožava i boji je se. Odnos majke i kćeri pun je nježnosti, ali i grubosti, nerazumijevanja i boli. Génie svojim neobičnim postupcima često izaziva sukobe, a njezina neprilagođenost vodi do sve veće izolacije obitelji. Roman istražuje teme usamljenosti, društvene marginalizacije, majčinske ljubavi i patnje, te napetost između slobode i cijene koju ta sloboda nosi. Jezik je poetičan, ali i ogoljen, s osjećajem stalne nelagode i tuge koja visi nad pričom.