Thomas Mann
Thomas Mann (Lübeck 6. lipnja 1875. - Zürich 12. kolovoza 1955.) jedan je od najvažnijih pisaca 20. stoljeća. S njegovim je djelima njemački moderni roman uvršten u vrh svjetske literature, a pozitivan odjek njegova slojevita djela širom svijeta gotovo je nenadmašan. Nagrađen je Nobelovom nagradom 1929. Bježeći pred nacizmom, otišao je u egzil, što je utjecalo i na profinjenost njegova jezičnoga umjetničkog izričaja. U Europu se vratio tek 1952. Umro je 1955. u Zürichu. Prvu pripovijetku “Gefallen” Thomas Mann objavio je 1894., a 1898. i prvu zbirku pripovijedaka Mali gospodin Friedemann. Godine 1901. objavio je svoje najveće prozno djelo, koje je kritika dočekala s oduševljenjem, roman Buddenbrookovi, kroniku patricijske obitelji koja u susretu s umjetnošću i duhovnom kulturom zaključuje svoje propadanje. Prikaz propadanja građanskih tradicija toliko je produbljen da se u svijetu romana našla cijela građanska Europa sredine 19. stoljeća. Drugu zbirku pripovijedaka Tristan objavio je 1903. U pripovijetki “Tonio Kröger” gradi opreku između umjetnika ili boema i konzervativnoga građanina, karakterističnu za veći dio njegova stvaranja. Godine 1905. oženio se Katharinom Pringsheim, s kojom će imati šestero djece, od kojih će troje postati pisci. U sve većoj esejističkoj produkciji elaborira svoju umjetničku poziciju. U najpoznatijemu novelističkom djelu, pripovijetki “Smrt u Veneciji” (1912.), doseže vrhunac njegovo umijeće da gustim tkivom simboličkih motiva stvori osebujnu atmosferu. Izbijanjem Prvoga svjetskog rata pridružuje se nacionalom valu oduševljenja ratom. Vrhunac njegova nacionalno-konzervativnoga političkog stava, zbog kojega se sukobio s bratom Heinrichom Mannom, zbirka je esejističko-političkih priloga pod naslovom Betrachtungen eines Unpolitischen. Takav politički stav odbacuje u doba Weimarske Republike te se priklanja demokratskim uvjerenjima. Nova politička i duhovna orijentacija očita je i u romanu Čarobna gora (1924.), na kojem je radio od 1913. Kao protivnik nacionalsocijalista 1933. napušta Njemačku, 1936. oduzeto mu je njemačko državljanstvo i počasni doktorat u Bonnu. Godine 1938. emigrira u SAD, gdje dovršava dvadesetih godina započetu romanesknu tetralogiju Josip i njegova braća te piše roman Lotta u Weimaru. Nakon Drugoga svjetskog rata objavljuje roman Doktor Faustus, u kojem duboko zahvaća u njemačku prošlost kako bi pokušao odgovoriti na pitanje zašto plemenita ćudljivost u darovitih Nijemaca katkad poprima značajke fanatizma. Slijede parodistički roman Izabranik te Ispovijesti varalice Felixa Krulla, koji je ostao nedovršen.
Naslovi u ponudi
Fiorenza
Fiorenza je jedina dovršena drama Thomasa Manna. Premijerno je izvedena 11. svibnja 1907. u kazalištu Frankfurt Playhouse.
Josip i njegova braća III: Josip u Egiptu
Der dritte Teil der Tetralogie „Joseph und seine Brüder“ des deutschen Nobelpreisträgers Thomas Mann trägt den Titel „Joseph in Ägypten“. Diese Tetralogie gilt als eines der bedeutendsten Werke Thomas Manns und der deutschen Literatur des 20. Jahrhunderts
Josip i njegova braća II: Mladi Josip
Der zweite Teil der Tetralogie „Joseph und seine Brüder“ des deutschen Nobelpreisträgers Thomas Mann trägt den Titel „Der junge Joseph“. Diese Tetralogie gilt als eines der bedeutendsten Werke Thomas Manns und der deutschen Literatur des 20. Jahrhunderts.
Smrt u Veneciji
Smrt u Veneciji / Tonio Kröger
„Tod in Venedig“ (1912) und „Tonio Kröger“ (1903) von Thomas Mann sind zwei Novellen, die sich mit den Themen Kunst, Leidenschaft und den inneren Konflikten des Einzelnen in der modernen Welt befassen.







