O boljševizmu (1920-1921) - zabranjeni Masarik

Tomas Masaryk (1850.-1937.) bio je prvi predsjednik Čehoslovačke Republike, ali je osim političkih i državničkih uspjeha postigao zapažene rezultate i kao filozof i politički teoretičar. Kao filozof bio je racionalist i humanist, religiozan, ali ujedno i antiklerikalac, protivnik konzervativizma, marksizma, komunizma i Sovjetskog Saveza. U realnoj politici bio je pobornik anglosaksonske demokracije, tihog i marljivog rada te pasivnog političkog otpora. U vrijeme aneksione krize, 1909. godine, "otac Čehoslovačke" branio je prava Srba i Hrvata, a ponajviše je njegovom zaslugom car Franjo Josip bio prisiljen pomilovati i pustiti optužene Srbe za izdaju Habsburške Monarhije, u montiranom zagrebačkom procesu, tijekom kojeg su se čule teške optužbe i protiv Kraljevine Srbije.

Masarykov teorijski pogled i praktično političko iskustvo doveli su ga do zaključka da je demokratska nacionalna država najpoznatiji oblik društvenog uređenja i relativno pouzdano sredstvo kako za razvoj demokracije u zemlji, tako i za obranu identiteta i neovisnosti, posebice malih naroda. Prethodnih desetljeća naša je javnost iz poznatih razloga malo znala o političkim idejama i djelovanju Tomasza Masaryka, posebice o njegovoj kritici lijevog totalitarizma. Nastale su u bitno drugačijim okolnostima od današnjih, što kao da je previdio Aleksandar Solženjicin, također jedan od najznačajnijih boraca protiv staljinizma koji je pred kraj života rekao: Mislio sam da smo se borili protiv staljinizma, ali izgleda da smo se borili protiv Rusije.