Balade Petrice Kerempuha
Najveće pjesničko ostvarenje Miroslava Krleže i jedno od najvažnijih djela hrvatske književnosti. Balade spajaju satiru, ironiju i lirsko-folklorne tonove u osudi nasilja i gluposti vlasti kroz stoljeća.
U Baladama Petrice Kerempuha Miroslav Krleža stvara književno djelo koje istodobno djeluje kao povijesni lament, politička optužnica i poetska freska hrvatskoga sjevera. Glavni glas zbirke, fiktivni Petrica Kerempuh, pučki mudrac i podrugljivac, promatra povijest “odozdo”: iz perspektive seljaka, kmetova, marginalaca i svih onih nad kojima su se stoljećima lomile tuđe vlasti.
Zbirka obuhvaća širok vremenski raspon — od srednjovjekovnih buna i progona do tragedija ranoga modernog doba. Kroz kajkavštinu, jezik pun ritma, metafora, poslovica i ironičnih doskočica, Krleža oživljava cijeli svijet izgubljenih glasova: žrtve nasilja, gladne, ismijane, prevarene. Petrica se kreće tim krajolikom kao komentator, ne pokoran, ali ne ni naivan — njegov humor nosi gorčinu iskustva, a njegova ironija raskrinkava okrutnost moćnika.
U pozadini balada odvijaju se strahote povijesti: vješanja, vojne pohode, pobune, epidemije, pljačke i politički progoni. No Krleža u tom mraku pronalazi i motive otpora — prkos seljačkih masa, snagu zajedništva, smijeh kao posljednje oružje onih koji nemaju drugo. Zbirka tako postaje kronika patnje, ali i svjedočanstvo ustrajnosti naroda koji preživljava zahvaljujući duhovitosti i nepokolebljivoj nadi.
Petrica, kao lirski protagonist, utjelovljuje spoj pučke mudrosti i književne maske. On vidi sve: prazninu povijesnih ideologija, licemjerje vlasti, ponavljanja tragedija. Krleža ga koristi da progovori o vjekovnoj nepravdi, ali i da pokaže kako se istina često čuva u jeziku rugalica i dosjetki, a ne u govorima vladara.
Two copies are available
