Povijest kontarevolucije

Dvjestogodišnja hrvatska povijest, od Francuske revolucije 1789. do rušenja Berlinskog zida 1989., uglavnom je pisana i tumačena iz perspektive tzv. progresivističkih ideja i stajališta, što znači da je prostor za istraživanje i promišljanje hrvatskog konzervativizma bio ili vrlo sužen ili potpuno zakrčen liberalno-komunističkom propagandom o konzervativnoj misli kao o nečemu retrogradnom i zaostalom.

Povjesničar Stipe Kljaić (Šibenik, 1982.), autor bestselera Nikada više Jugoslavija, izabrao je za ovu knjigu – Povijest kotrarevolucije / Hrvatska konzervativna misao od 1789. do 1989. – 12 paradigmatičnih, pretežno zaboravljenih konzervativnih mislilaca (i boraca) iz hrvatske povijesti, koji su smatrali da sve što je novo nije i ne mora biti bolje od onoga što je bilo prije, a da su stare, provjerene vrijednosti jedini siguran temelj nove društvene gradnje. Dvanaestoricu predvodi prvak hrvatske konzervativne misli, fratar s Brača, kontrarevolucionar Andrija Dorotić, filozof, političar, šef policije, dobročinitelj, koji je protiv Francuza u Dalmaciji digao oružani ustanak, a još je čine: Mihovil Pavlinović, Kosto Vojnović, Josip Juraj Strossmayer, Đuro Arnold, Stjepan Zimmermann, Dominik Barač, Milivoj Magdić, Hijacint Bošković, Bonifacije Perović, Bogdan Radica i Franjo Tuđman.