Pesme, putopisi, eseji

Pesme, putopisi, eseji

Miloš Crnjanski
Crnjanski

Crnjanski koji piše pesme u uniformi ratnika, još uvek je gnevan borac što pljuje na zastave i psuje pod vešalima. Otrovni podanik kolone literata koji su, prezrevši rat, omrznuli život. Buntovnik će ubrzo pronaći svog dvojnika - mirnog čoveka sa Sumatre.

Miloš Crnjanski rođen je 26. oktobra 1893. godine u Čongradu (mala varošica u Mađarskoj, "činovnički Sibir" za nepodobne srpske činovnike onog vremena), od oca Tome i majke Marije, rođene Vujić. Mala porodica Crnjanski živela je u bedi. "Majka me je prepovijala", zapisaće mnogo kasnije Crnjanski, "u koritu za mešanje hleba." Porodica će se ubrzo, 1896, preseliti u Temišvar, gde mladi Crnjanski uči osnovnu školu i gimnaziju, a 1905. postaje đak Pijarističkog liceja.

U Temišvaru će mladi školarac igrati fudbal, gimnasticirati, ali i slikati i napisati svoje prve stihove, pa i pesmu \"Sudbu\", koju će objaviti u somborskom listu Golub, 1908. godine.

Pisanje ga zaokuplja — okušava se i u drami i u romanu, a kao pesnik predstaviće se i u \"Bosankoj vili\", 1912, pesmom do koje će veoma držati — \"U početku beše sjaj\". Iste godine na Rijeci upisuje Eksportnu akademiju, a već iduće, 1913, i filozofiju u Beču.

U Beču ga zatiče i Prvi svetski rat, gde je mobilisan u austrougrsku vojsku. Ratuje u Galiciji i Italiji, zamalo ne izgubivši glavu. Posle rata, 1918, dolazi u Beograd, gde upisuje studije književnosti i uređuje list \"Dan\". Objavljuje prve knjige — zaredom: dramu Maska (1918), Liriku Itake (1919), Priče o muškom (1920) i Dnevnik o Čarnojeviću (1921).


Na kratko putuje u Pariz i Italiju, a po povratku, 1921, ženi se Vidom Ružić, koja će mu ostati doživotna supruga, \"deleći s njim radosti njegove slave i gorčine njegovog stradanja\", kako će pred smrt u svome testamentu zapisati g-đa Crnjanski. Sa radom počinje kao nastavnik u Pančevačkoj gimnaziji, a posle stečene diplome na Filozofskom fakultetu (1922) postaje profesor IV beogradske gimnazije. Bavi se angažovano i novinarstvom — u \"Vremenu\", \"Politici\", \"Našim krilima\", \"Jadranskoj straži\".

Postaje i ataše za štampu u Berlinu (1928/9). Ali ne zapostavlja pisanje. Roman Seobe, koji je nobjavljivao u Srpskom književnom glasniku (1927), dve godine kasnije objavljuje i kao knjigu, za koju će dobiti i nagradu Srpske akademije nauka (1930). Ređaju se knjige: Ljubav u Toskani, Sabrana dela, u dva toma, Knjiga o Nemačkoj, Sveti Sava.

Godine 1934. i 35. posvetiće svom nedeljniku \"Ideje\", kojim će izazvati burne književne i političke polemike onoga vremena.

Ući će i u diplomatsku službu Kraljevine Jugoslavaije — u Nemačkoj (1935/38) i u Italiji (1939/41). Po izbijanju rata evakuisan je iz Rima, preko Madrida, za Lisabon, odakle odlazi u London, gde će neko vreme biti i savetnik za štampu u jugoslovesnkoj emigrantskoj vladi. U Londonu ostaje i posle rata, sve do 1965. godine kada se vraća u Beograd.

Iako će mu emigrantske godine biti mukotrpne, biće one stvaralčki bogate. Napisaće tamo veliki Roman o Londonu i svoje najznačajnije delo – Drugu knjigu Seoba. Kao i svoj Lament nad Beogradom (1956), ali koji će najpre objaviti u Johanesburgu (1962). Ali pre samog autora, u zemlji će se pojaviti više njegovih knjiga: Seobe, Dnevnik o Čarnojeviću, dramu Konak (koja će se 1958/59. izvoditi u Narodnom poozorištu u Beogradu), Itaka i komentari, Druga knjiga Seoba... a nedugo po povratku i Sabrana dela u 10 tomova (1966), u okviru kojih prvi put i Kod Hiperborejaca. Počinje da objavljuje delove svojih memoara Embahada u kojima će za sebe reći da je bio \"mala igračka sudbine\".

Početak osme decenije obeležiće njegovi novi romani Kap španske krvi (1970) i Roman o Londonu (1971), za koji će dobiti i NIN-ovu nagradu i Nagradu za najčitaniju knjigu godine. Poslednje godine života posvećuje Knjizi o Mikelanđelu, kojim se, u stvari, bavio celog svog života. Napunivši 30. oktobra 1977. osamdeset i četiri godine, umire mesec dana kasnije, 30. novembra, pošto je prestao da uzima hranu i lekove. Tek posthumno objaviće se njegove velike knjige Knjiga o Mikelanđelu (1981) i Embahade (1985). Ali u rukopisnoj zaostavštini ima još neobjavljenih stranica najvećeg srpskog pisca — sve one naći će se jednog dana u DELIMA MILOŠA CRNJANSKOG u izdanju zadužbine Miloša Crnjanskog.

Urednik
Petar Džadžić
Naslovnica
Čedomir Cvetković
Dimenzije
20 x 14 cm
Broj strana
401
Nakladnik
Naprijed, Zagreb, 1967.
 
Srpski jezik, latinica, tvrde korice.

Jedan primjerak je u ponudi

Stanje:Korišteno, u vrlo dobrom stanju
Oštećenja / nepogodnosti:
  • Požutjeli listovi
  • Žig knjižnice
Snižena cijena: 9,997,4956,45
Popust od 25% vrijedi do 02.04.2023. 23:59
Dodano u košaricu!
 

Zanima Vas i neka druga knjiga? Možete pretražiti našu ponudu pomoću tražilice ili prelistati knjige po kategorijama.

Možda će Vas zanimati i ovi naslovi

Dnevnik o Čarnojeviću

Dnevnik o Čarnojeviću

Crnjanski
Miloš Crnjanski

Roman o mladom intelektualcu koji se našao u vrtlogu prvog svjetskog rata. Crnjanski paralelno priča doživljaje iz djetinjstva i mučne slike i doživljaje iz rata. Pisan u prvom licu roman ostavlja utisak izrazito lirske autobiografske poeme.

BIGZ, 1984. Broširano.
3,9930,06
Kap španske krvi

Kap španske krvi

Crnjanski
Miloš Crnjanski
NIRO Književne novine, 1985. Broširano.
2,9922,53
Pjesme

Pjesme

Vladimir Vidrić
Matica hrvatska, 1963. Tvrde korice.
9,997,9960,22
Hidrogenski džuboks : izabrane pesme 1947-1981.

Hidrogenski džuboks : izabrane pesme 1947-1981.

Allen Ginsberg
Narodna knjiga, 1983. Broširano.
6,6450,03
Knjiga bezimenih

Knjiga bezimenih

Ratimir Goranin, Jadranski, Hrvoje Ledenički, S. Mesić, Volođa Rasjin, Vid Vidović, Jakov Vuković...

"Mi smo ljudi bez domovine, izbjeglice, emigranti, bezkućnici, ljudi bez obitelji i svojih najmilijih, bez državljanstva i bez imena."

Školske novine, 1990. Broširano.
14,99112,94
Kameni spavač

Kameni spavač

Mak Dizdar

Bibliofilsko izdanje. Numerirano: br. 134.

Prva književna komuna, 1973. Tvrde korice s ovitkom.
149,991130,10