Vladimir Filakovac 1892 - 1972.

Hrvatska likovna moderna obilježila je prvu polovinu 20. stoljeća, a u njegovoj drugoj polovini poprimila je povijesnu auru, kad je znanstveno osvijetljena i prosuđena – poimence su pobrojani njezini protagonisti, poetike i pojavnosti zahvaljujući brojnim pojedinačnim istraživačkim pothvatima, a nadasve sintezi prof. dr. Grge Gamulina. Istraživanja se i danas nadopunjuju novim saznanjima i spoznajama, a posebice znanstveno utemeljenim priređivanjem retrospektivnih izložaba i tiskanjem monografija o njezinim istaknutim pripadnicima, među kojima je neizostavno i ime Vladimira Filakovca. (...) Filakovac je doajen naše moderne, pripadnik druge umjetničke generacije, slikar, ilustrator, karikaturist, skulptor, te profesor na akademijama likovnih umjetnosti u Beogradu i Zagrebu. Stasajući dvadesetih i tridesetih godina 20. st. u Budimpešti i Beču, u izravnim doticajima s europskim modernim tendencijama, zasnovanim na pluralizmu, slobodi i toleranciji, Filakovac se pridružio našoj domoljubnoj umjetničkoj inteligenciji, promotorima novih stilskih i estetskih zapadnoeuropskih vrijednosti u nas, koja je tada tragala za nacionalnim likovnim identitetom. Svojim opsežnim likovnim opusom, okvirno datiranim između 1909. i 1972. godine, pronio je tu plemenitu ideju. (...) Razumljivo je da se tiskanjem monografije nastoji u konačnici sveobuhvatnije valorizirati i prezentirati njegovo djelo kao najvjerodostojnija potvrda njegove umjetničke vrsnosti.

Jelica Ambruš (iz uvoda)