Tišina : novele

"Šegedin je inaugurator određenoga proznog modela u poratnoj hrvatskoj književnosti, modela egzistencijalističke, intelektualističke, esejističke i psihoanalitičke proze, koja će poslije biti čak nasljedovana (Jozo Laušić), te pripada samom vrhu hrvatske i europske književnosti. Protiveći se normativnoj socrealističkoj estetici i njezinom simplificiranom, vulgarnom mimetizmu, inaugurirajući time estetičku i književno-kritičku metodu, on je stvarao poseban tip proze u nimalo povoljnim političkim, kulturnim i književno-estetskim prilikama. Na taj se način eksplicitnom i imanentnom poetikom suprotstavljao vladajućem monističkom umu, dekonstruirajući ga istodobno. Jednako je reagirao kao predstavnik angažirana intelektualca malog naroda kome je prijetilo povijesno utrnuće, bivajući ujedno savjest i svijest svojega vremena, pa mu uz vrijednost treba priznati smjelost i hrabrost." - Cvjetko Milanja