Petar Šegedin

Petar Šegedin

Hrvatski književnik i kulturni djelatnik (Žrnovo na Korčuli, 8. VII. 1909 – Zagreb, 1. IX. 1998). Učiteljsku školu završio u Dubrovniku, a Višu pedagošku školu i Filozofski fakultet u Zagrebu. Službovao kao učitelj u Kuli Norinskoj i Račišću (Korčula), a od 1939. u Zagrebu, kada se javio u Krležinu Pečatu pod pseudonimom Petar Kružić. Zauzimao je istaknute društvene položaje u kulturnom životu: tajnik Matice hrvatske (1945–47), te njezin predsjednik (1989), predsjednik Društva hrvatskih književnika (1953., 1968–70). God. 1956–60. bio je savjetnik za kulturna pitanja pri ambasadi u Parizu, a potom je djelovao kao slobodni književnik. Redoviti član JAZU (HAZU) bio je od 1963. Dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo 1991. Pisao je novele, romane, eseje i putopise. Istaknuo se i aktivnom borbom za hrvatski jezik ulazeći u polemike s političkim neistomišljenicima. Vlastima je osobito zasmetala Šegedinova prosvjedna knjiga Svi smo mi odgovorni? (1971), koja je zajedno s nekim programatskim tekstovima V. Gotovca bila moralna kritika pritisaka što ih je tada provodila jugoslavenska vlada. Neko je vrijeme živio u dobrovoljnom progonstvu u Njemačkoj i bio na tzv. crnoj listi. Njegovom prozom, putopisima i novelistikom provlači se tema straha od manipulacije i represivnog aparata vlasti. U tom su smislu značajna tri trenutka: 1949. na Drugom kongresu književnika Jugoslavije, kada je prevladavala socrealistička estetika, referatom O našoj kritici pledirao je za slobodu i individualnost umjetničkog stvaranja te zagovarao raskid sa socijalističkom i utilitarnom estetikom, zauzimajući se za antidogmatizam; 1971. u Hrvatskoj se zauzimao za dostojanstvo nacionalnog entiteta; konačno, otkako mu je bilo dopušteno ponovno objavljivanje, uključio se u javne polemike pa je 1991. na prosvjednom skupu u Zagrebu analizirao psihologiju barbarogenija. Šegedinovi romani nemaju izravne veze s egzistencijalističkom filozofijom niti su njezina ilustracija, ali se temelje na srodnim postupcima koji su obilježili romane J.-P. Sartrea ili A. Camusa. Poput francuskih egzistencijalista, Šegedin opisuje pojedinačne svijesti, suzuje koncept vremena i prostora, a inzistira na tjelesnosti protagonista, na apsurdnom stanju njihova duha, na mučnini koju u sebi nose. Zanima se za krizna i rubna stanja ljudske svijesti, s duhovnom podlogom u pogledima S. Kierkegaarda, E. Mouniera i G. Bernanosa. Središnji dio Šegedinova opusa egzistencijalistička je trilogija koju čine romani Djeca božja (1946), Osamljenici (1947) te Crni smiješak (1969). Djecom božjom i Osamljenicima učvrstio je egzistencijalistički model pisanja u kojem je psihoanalitičkom i fenomenologijskom metodom obradio individualne sudbine u stanjima straha, tjeskobe, osamljenosti, otuđenosti. Romane je konstruirao od esejističkoga materijala, vrlo rijetko iz opisa zbivanja, a za junake je uzimao hendikepirane likove ili likove lišene cjelovitosti. Oni oličuju različite aspekte potpune otuđenosti i nemogućnosti realizacije vlastitih egzistencija. U središtu je Šegedinovih romana čovjek izvan konkretnih društvenih i političkih odnosa; stoga bi se njihova bît najlakše mogla odrediti sintagmom literarna filozofija. Sâm je Šegedin za svoje romane rekao da su »misli u pričama«, što je parafraza Mannove maksime da je »umjetnost život u svjetlu misli«. Takvom je poetikom, u doba vladajuće normativne socrealističke estetike, pružio značajan poetički otklon. Šegedin je trajno ustrajao na modelu intelektualističkoga romana u kojem su zbog misaone čistoće žrtvovane tradicionalne narativne kategorije. Uspjela mu je putopisna knjiga Na putu (1953), u kojoj ga krajolici i njihova povijest zanimaju manje od vlastitih unutarnjih stanja. Premda regionalnoga podrijetla, izvirući iz ambijenata i doživljaja hrvatskih otokâ i priobalnih gradića, njegova proza značenjem nadmašuje granice zavičaja. Kao pisac ujednačena i iznimno smirena stila jedna je od središnjih figura hrvatske književnosti druge polovice XX. st. Ostala djela: Mrtvo more (1953), Essay o obliku i sadržaju (1955), Eseji (1956), Čovjek u riječi (1956), Na istom putu (1963), Orfej u maloj bašti (1964), Sveti vrag (1966), Izvještaj iz pokrajine (1969), Riječ o riječi (1969), Getsemanski vrtovi (1981), Tišina (1982), Vjetar (1986), Licem u lice (1987), Krug što skamenjuje (1988), Pričanje (1991), Izdajnik (1993), Frankfurtski dnevnik (1993), Novele (1996) i dr.

Citiranje: Šegedin, Petar. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 6. 11. 2023.


Naslovi u ponudi

Djeca božja

Djeca božja

Petar Šegedin
Otokar Keršovani, 1964.
Hrvatski. Latinica. Tvrde korice.
21,35 (komplet)
Eseji

Eseji

Petar Šegedin
Otokar Keršovani, 1964.
Hrvatski. Latinica. Tvrde korice s ovitkom.
21,35 (komplet)
Mrtvo more

Mrtvo more

Petar Šegedin
Kultura, 1953.
Hrvatski. Latinica. Broširano s ovitkom.
5,99
Na istom putu

Na istom putu

Petar Šegedin
Naprijed, 1963.
Hrvatski. Latinica. Tvrde korice.
4,00
Osamljenici

Osamljenici

Petar Šegedin
Otokar Keršovani, 1964.
Hrvatski. Latinica. Broširano.
21,35 (komplet)
Priče

Priče

Petar Šegedin
Otokar Keršovani, 1964.
Hrvatski. Latinica. Tvrde korice s ovitkom.
21,35 (komplet)
Republika 1950/1

Republika 1950/1

Vladimir Bakarić, Petar Šegedin, Miroslav Krleža, Gustav Krklec, Vladimir Popović, Drago Ivanišev...

Časopis za književnost i umjetnost

Republika, 1950.
Hrvatski. Latinica. Broširano.
6,78 - 6,80
Republika 1950/2-3

Republika 1950/2-3

Marin Franičević, Petar Šegedin, Dante Alighieri, Andrija Mohorovičić, Mirko Božić, Tin Ujević, K...

Časopis za književnost i umjetnost

Republika, 1950.
Hrvatski. Latinica. Broširano.
6,82
Republika 1962/1

Republika 1962/1

Gustav Krklec, Petar Šegedin, Miroslav Vaupotić, Dobriša Cesarić, Ivan Katušić, Marin Franičević,...

Časopis za književnost i umjetnost

Zora, 1962.
Hrvatski. Latinica. Broširano.
6,82
Svi smo odgovorni?

Svi smo odgovorni?

Petar Šegedin

U knjizi su sabrani tekstovi koje je autor pisao od 1960. do 1970. godine i koji neposredno ilustriraju deset godina duhovnog i političkog okruženja u kojem se našla hrvatska kultura.

Doneha, 1995.
Hrvatski. Latinica. Tvrde korice.
3,50