Waitapu
Simbolična, gotovo mitska priču o odrastanju kroz oči dječaka Itea, siročeta koje odgaja baka Orohiva u ribarskom selu u Oceaniji. Pitanje što se skriva na onoj strani tajanstvene crte zvanom Waitapu – pokreće njegovu žudnju za otkrićem nepoznatog.
U razgovoru s vračem Tefotom, Iteo uči da je Waitapu zabranjena granica, mistično mjesto koje nitko ne smije prijeći – "crta je zakon… crta je međa, crta je zabran, crta je prokletstvo". Ali uz Paranu, oceanom utjelovljenog starca, dječak otkriva drugačije značenje crte: one su društvene i duhovne prepreke koje sputavaju rast, a hrabri pojedinci moraju prelaziti, mijenjati ih, kako bi napredovali.
Parana pomaže Iteu da preispita stare običaje i strahove – granice postavljene od vračeva i poglavica – te mu prenosi filozofiju slobode: napredak je moguć samo ako se ti ljudi i zakoni preispituju. U završnici, Iteo, uz Paranu i Paranininu kćer Hinu, uspijeva prijeći crtu Waitapu, dosegnuvši ne samo fizičku slobodu, nego i duhovno sazrijevanje.
Priča prenosi univerzalnu poruku: život je potraga, a pronalazak smisla nalazi se u hrabrosti i vjeri da se granice treba rušiti, ne u poštovanju granica koje nameće tradicija. Radnja je smještena u egzotičnom prirodnom okruženju, gdje more i šume simboliziraju prostor slobode, a selo i vračevi njegove zatvore .
Horvat, moreplovac i pisac, u Waitapu sažima svoju životnu filozofiju – povezanost čovjeka i prirode, traganje za dubinom, te vječnu napetost između zabranjenih crta i neugasle ljudske radoznalosti. Roman, često uspoređivan s Malim princem i Galebom Jonathanom, ima nadvremenski značaj i svrstavanja ga među najhvaljenija djela za djecu i odrasle.
Jedan primjerak je u ponudi
