Dani zaborava
Dani zaborava (2002.), roman Elene Ferrante, talijanske misteriozne spisateljice, uranja u dubine ženske psihe kroz priču o naglom napuštanju. Za čitateljice koje traže ogledalo u boli – roman o padu i usponu žene u samoći.
Olga, usred četrdesete, majka dvoje djece i žena uspješnog inženjera Maria, doživljava šok: muž joj jednog dana, bez upozorenja, napušta obitelj zbog mlađe ljubavnice. "Ono što se događa, događa se", pomisli Olga, ali realnost je poput potresa – ona tone u "dane zaborava", gdje vrijeme gubi smisao, a svakodnevica postaje labirint panike, bijesa i erotskih fantazija.
Ferrante bez milosti slika raspad: Olga se bori s kućnim kaosom – bolesnom djecom, neplaćenim računima, seksualnom frustracijom – dok se suočava s vlastitim demonima. "Bila sam žena koja je izgubila muža, ali i sebe", priznaje, hvatajući srž krize: napuštanje nije samo gubitak partnera, već egzistencijalna pukotina koja otkriva patrijarhalne laži, majčinske žrtve i žensku ranjivost. Roman istražuje feminizam u intimnosti: Olga nije žrtva, već ratnica koja se rađa iz pepela, suočena s tabuima ludila i požude.
Slika Torina, sivog grada, postaje metafora zatvorenosti: od prozora stana do susjedskih intriga, gdje se žene grade na tajnama. Ferranteova proza je sirova, senzualna – kao nož u meso, pun mirisa straha i oslobođenja. Bestseler koji je lansirao Ferranteinu karijeru, adaptiran u film, prodan u milijunima. Podsjeća da je napuštanje put ka samoodržanju: "Zaborav je laž; sjećanje je oružje."
Jedan primjerak je u ponudi
