Nezemaljski izraz njegovih ruku
Roman i priprema za roman, mješavina fikcije, dokumenata, traktata i eseja, propituje Sarajevski atentat 1914. bez ideološkog bremena. Ubojstvo Franje Ferdinanda posljedica je bečke modernizacijske misije u Bosni.
U ljeto 1914., na sarajevskoj Latinici, mladi Gavrilo Princip povlači obarač i ubija austrougarskog prijestolonasljednika Franju Ferdinanda – čin koji pali fitilj Prvog svjetskog rata, ali i otvara rane koje još uvijek krvare u našem kolektivnom sjećanju. Miljenko Jergović ne piše običnu povijest; ovo je hibrid fikcije, dokumenata, traktata i eseja – priprema za veći roman, a istovremeno duboka meditacija o atentatu bez ikakvog ideološkog tereta, gdje "naši" i "njihovi" nestaju u slojevima ljudske složenosti.
Jergović nas vodi u srž događaja, ali ne kronološki, već kroz labirint perspektiva: Princip, Čabrinović i ostali atentateri nisu fanatici, već djeca svoje epohe – mladići utopljeni u romane XIX. stoljeća, Whitmanove pjesme o slobodi, ruske anarhiste i bečke novine koje su ih "opismenile" i nahranile iluzijama o promjeni svijeta. Bečka modernizacijska misija u Bosni, s tramvajima, školama i kafićima, pretvorila je Balkan u nešto europskije nego ikad – bliže Beču, Berlinu i Parizu nego istoku. Atentat nije samo ubojstvo; to je kulminacija te napetosti, gdje se europska civilizacija sudara sa svojim sjenama, a Sarajevo postaje epicentar ne samo rata, već i naše vlastite podijeljenosti.
Roman se dijeli u dva glavna dijela: "Atentat" oživljava likove i događaje kroz fikciju, spekulirajući alternativne tokove povijesti – što ako Princip promaši? Što ako Franjina smrt spasi milijune života? Ove hipoteze nisu igrarije; one otkrivaju dubinu stvarnog, pretvarajući suhoparne činjenice u emotivnu sagu o mladosti, strahu i nadi. Drugi dio, dokumentarni, oslikava Principa i suvremenike kroz pisma, svjedočenja i fragmente – njegove ruke, "nezemaljski izraz" iz naslova, postaju simbol te napetosti između ljudskog i povijesnog, grijeha i heroizma.
Jergović ne osuđuje niti slavi; on iscjeljuje, tjera nas da vidimo atentat kao ogledalo naše baštine – modernizacije koja donosi nasilje, europske snove koji se lome o balkansku realnost. U eri nacionalizama i ratnih sjećanja, ovo djelo je ljekovito: podsjeća da smo svi nasljednici onog ljeta, gdje je pucanj odjeknuo ne samo u ratu, već i u našim dušama.
Jedan primjerak je u ponudi
