
Gnusoba: karikatura
Svetislav Basara, majstor satirične proze, u romanu Gnusoba pruža eksplozivnu, gorku kritiku srpskog mentaliteta i političke psihopatologije u eri navodne demokratizacije.
Radnja se odvija 12. ožujka, na godišnjicu ubojstva premijera Zorana Đinđića – simbola uzaludnog nauma da se "upropašćena Srbija" dovede u red, deratizirajući primitivizam i kolektivnu izopačenost.Glavni junaci nisu samo likovi, već sama "gnusoba" – metafora za društvenu močvaru.
Dva prijatelja, Mandarić i Masleša, lutaju beogradskim kafanama, vodeći beskrajni dijalog koji prelazi iz euforije u depresiju. Mandarić, rastrgani bipolarnim poremećajem, između napada smijeha i jada, komentira političku elitu, SANU i srpsko samoljublje; Masleša, fatalist, ga smiruje, ali dijeljenjem slične dijagnoze: "U Srbiji nikad niko ne umire, ali ni ne živi u pravom smislu." Đinđić se pojavljuje kao šaljivdžija s istančanim humorom, žrtva nepravde koja traje vječno, dok se smrt pretvara u biznis – od "najgoreg mjesta za umiranje u Evropi" u raj za bogate samrtnike.
Teme su duboko balkanske: primitivizam, neukus, historijski slojevi srpskog bića, yugonostalgija i apsurd postkomunizma. Basara secira kako se "demokratska Srbija" guši u gnusobi – mješavinom ksenofobije, licemjerja i kolektivne ludosti, gdje je svaka utopija samo nova ljestvica užasa.
Stil je revolucionaran: bez pasusa, interpunkcije u dijalozima, miješajući monologe, misli i hiperbole u kaotičan tok svijesti. Crni humor i ironija nasmijavaju do suza, ali ostavljaju gorak okus lamenta za prošlošću i upozorenja za budućnost. Kao da je Krleža pisao s Andrićevom oštrinom – satira koja grize duboko, podsjećajući da je prava gnusoba u nama samima.
Jedan primjerak je u ponudi





