Dugovečnost: komendija del arte
Svetislav Basara, srpski pisac i kolumnist, u romanu Dugovečnost: komendija del arte stvara neobičnu alegoriju o srpskim navikama, današnjim i vječnim, kroz groteskni humor i satiru.
Radnja se odvija u frankfurtskom zoološkom vrtu, gdje dva gastarbajtera – gorčavi kritičar turbo-nacionalizma Nastasijević i zaluđeni patriot Maslać – hrane majmune i vode beskrajne dijaloge puni hiperbola, fantastičnih obiteljskih priča i pervertiranih povijesnih epizoda.
Središte je Nastasijevićeva tetka Jelena, dugovječna preživjelica više režima: dviju kraljevina, dviju socijalističkih Jugoslavija, SRJ i SCG. Njezin sin, otac protagonista, prelazi na islam i postaje Sulejman, dok djed spašava Tita. Priče se šire na reference Andrića, Krleže, Tita i Branka Radičevića, prikazane apsurdno: balkanski narodi "kradu" tursku kulturu, dok Turci rade ručne poslove u Njemačkoj. Putovanja kroz Beč i Pariz, nejasne obiteljske veze i poetska objašnjenja miješaju se u urnebesnu, ali bolnu komediju.
Teme su srpski nacionalni karakter, patriotizam kao opsesija, komunizam, povijesne distorzije i apsurdnost rata: "U Srbiji nikad niko ne umire, ali ni ne živi u pravom smislu te reči." Basara kritikuje školstvo koje podučava mržnju, politiku uništenja i ciklus sukoba gdje je grob jedini dom. Ironija i sarkazam seciraju mentalitete, slaveći i ismijavajući balkansku dušu u stilu commedie dell'arte – smeh kroz suze, dokaz Basarine genijalnosti.
Jedan primjerak je u ponudi
