Automat

Automat je zbirka kratkih priča Alberta Moravije, objavljena 1962.–1963., sadrži 41 priču (nekoliko ranije objavljenih u novinama). Ovo je Moravijino najkoncentriranije istraživanje egzistencijalne otuđenosti i dehumanizacije u modernom društvu – likovi su "automati", ljudi koji više ne djeluju iz unutarnje motivacije, već mehanički reagiraju na vanjske impulse, poput mašina bez duše.

Glavna tema je nesposobnost proaktivnog djelovanja, pasivnost pred problemima (ljubav, kriza, smrt, seks). Protagonisti su uglavnom muškarci srednje klase, intelektualci ili obični građani – oni promatraju život kao izdaleka, bez volje za promjenom. Na primjer, čovjek koji ne može prekinuti dosadnu vezu, suprug koji tolerira prevaru žene, osoba koja se ne može suočiti s gubitkom, ili oni koji se predaju rutini i fetišima (novac, predmeti, tijelo) kao zamjeni za smisao.

Moravia ovdje precizno secira poslijeratnu Italiju i Zapad u doba potrošačkog društva: otuđenje od sebe i drugih, seks kao mehanički čin, nemogućnost prave komunikacije, dominacija objekata nad subjektom (fetish kao naslovna metafora). Priče su kratke, suhe, introspektivne – često u prvom licu, s naglaskom na unutarnji monolog i apsurdne situacije. Nema herojstva ili katarze; završeci su gorki, rezignirani ili cinični.

Ova zbirka nastavlja motive iz Dosade i Rimskih priča, ali ide dublje u psihološku i egzistencijalnu krizu – anticipira kasnije teme otuđenja u modernosti (utjecaj na postmodernu književnost). Kritičari ističu da Moravia ovdje pokazuje "automatizaciju" ljudskog ponašanja u kapitalističkom društvu: ljudi postaju predmeti, bez slobodne volje. Stil je minimalistički, precizan, bez patetike – forma kratke priče savršeno odgovara temi mehaničkog, ponavljajućeg života.

Zbirka se često ističe kao jedna od njegovih najradikalnijih zbirki priča. Predstavlja vrhunac Moravijine "psihološke" faze 60-ih, gdje se fokus pomiče s društvene kritike na duboku krizu identiteta i smisla u modernom čovjeku.