Tihi Don

Tihi Don (1928-1940.) remek-djelo je Mihaila Šolohova i jedno od najznačajnijih djela ruske književnosti 20. stoljeća. Ovaj monumentalni epski roman u četiri knjige prikazuje dramatičnu sudbinu donskih Kozaka od 1912. do 1922. godine – od mirnog seoskog života, preko strahota Prvog svjetskog rata, Oktobarske revolucije i krvavog građanskog rata.

U središtu priče je Grigorij Melehov, snažan, strastven i tragičan kozak koji se bori da pronađe svoj put između bijelih i crvenih, između tradicije i revolucije, između ljubavi prema Aksinji i dužnosti prema obitelji. Šolohov majstorski slika široku sliku kozačkog života: njihove običaje, ponos, divlju prirodu Dona, ljubavne drame i duboke podjele koje je donijela revolucija.

Ovo izdanje Zabavne biblioteke iz 1936. jedno je od najranijih hrvatskih (odnosno jugoslavenskih) izdanja Šolohovljevog romana. Objavljeno je samo nekoliko godina nakon prvog ruskog izdanja i svjedoči o velikom interesu za sovjetsku književnost u Jugoslaviji tridesetih godina. Izdanje je popularno, u tipičnom stilu Zabavne biblioteke – pristupačno, čitljivo i namijenjeno široj publici.

Roman je poznat po iznimnoj epskoj snazi, bogatom jeziku punom kozačkih dijalekata, realističkim prikazima rata i dubokoj humanosti kojom autor prikazuje sve strane sukoba. Tihi Don je djelo koje je Šolohovu donijelo svjetsku slavu i Nobelovu nagradu za književnost 1965. godine.