Stare priče iz mog Osijeka

Knjiga je zbirka memoarskih priča i anegdota u kojima ugledni kirurg i traumatolog Zvonimir Lovrić (rođ. 1954. u Osijeku) oživljava svoj rodni grad sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća.

Lovrić se u ovoj knjizi vraća svojoj mladenačkoj ljubavi – pisanju. Priče su prikupljene „iz starih papira“ i donose uspomene na osječke ulice, kvartove, školu, prijateljstva, prve ljubavi, obitelj i svakodnevni život u gradu na Dravi u vrijeme socijalističke Jugoslavije. Piše jednostavno, toplo i s puno humora, uvlačeći čitatelja od prve rečenice.

Predgovor je napisao njegov osječki prijatelj Miroslav Škoro, koji ističe: „Cone je i u struci, i u životu i u prijateljstvu, pa tako i u ratu, po latinski, in medias res. Ukratko, takav je i kad piše. Od prve rečenice… čitatelj je unutra. Čitatelj mora biti unutra jer druge opcije jednostavno nema.“

Lovrić je poznati liječnik – specijalist opće kirurgije i traumatologije, ratni kirurg u Osijeku i Specijalnoj policiji tijekom Domovinskog rata, dugogodišnji djelatnik KB Dubrava, profesor i autor brojnih stručnih radova i udžbenika. Ova knjiga potpuni je odmak od medicine i mali je književni spomenik jednom gradu i jednoj generaciji.

Priče su nostalgične, ali ne patetične – pune života, lokalnog kolorita i autentičnog osječkog duha. Osječani prepoznaju mjesta i atmosfere, dok ostali uživaju u univerzalnim temama odrastanja i korijena. Danas je traženo antikvarno izdanje koje čuva uspomenu na stari Osijek – grad tramvaja, kinematografa i jednostavnijih vremena.