Kako smo ubili Jozu Leutara: Potresna ispovijest o jednom montiranom procesu
Autobiografska ispovijest Dominika Ilijaševića Come, drugooptuženog u slučaju Leutar. Otkriva pozadinu sudskog procesa protiv šestorice Hrvata za atentat na federalnog doministra Jozu Leutara 1999.
Knjiga predstavlja kontroverznu autobiografsku ispovijest Dominika Ilijaševića Come, zapovjednika specijalne postrojbe HVO-a “Maturice” iz Kiseljaka. Ilijašević je bio drugooptuženi u poznatom slučaju Leutar – procesu protiv šestorice Hrvata optuženih za organizaciju atentata na zamjenika ministra unutarnjih poslova Federacije BiH Jozu Leutara.
Leutar je teško ranjen 16. ožujka 1999. u Sarajevu eksplozivnom napravom postavljenom ispod službenog automobila, a preminuo je 28. ožujka. Atentat je izazvao velike političke napetosti između Hrvata i Bošnjaka u Federaciji. Ilijašević i ostali optuženici (Ivan Andabak, Jedinko Bajkuša, Mario Milićević, Željko Ćosić i Zoran Bašić) proveli su mjesecima u pritvoru. Nakon maratonskog suđenja Kantonalni sud u Sarajevu oslobodio ih je svih optužbi zbog nedostatka dokaza, a presuda je potvrđena na višim instancama.
U knjizi Ilijašević detaljno opisuje kako je, po njegovom mišljenju, cijeli proces bio politički montiran kako bi se diskreditiralo hrvatsko vodstvo i utjecalo na odnose u BiH. Optužuje visoke dužnosnike MUP-a Federacije (Mehmed Žilić, Faik Lušić), tužitelje, suce, zaštićenog svjedoka Merima Galijatovića (višestrukog prijestupnika) te predstavnike međunarodne zajednice, posebno Jacquesa Paula Kleina. Tvrdi da je cilj bio sačuvati legitimitet međunarodne uprave u BiH, a ne pronaći stvarne ubojice.
Ilijašević otvoreno piše o pritisku, troškovima obrane (oko 250.000 eura), izdajama i nedostatku podrške nekih hrvatskih političara i institucija. Knjiga donosi njegovu osobnu perspektivu – od uhićenja “crnim kapuljačama”, preko zatvorskih dana, do borbe za dokazivanje nevinosti. Ne nudi konačan odgovor tko je ubio Leutara, ali snažno kritizira pravosudni i politički sustav koji je, po njemu, žrtvovao nevinu šestoricu kako bi se prikrili stvarni nalogodavci.
Djelo je izazvalo velike kontroverze: jedni su ga vidjeli kao hrabru ispovijest i razotkrivanje montiranog procesa, drugi kao pokušaj opravdanja i revizionizma. Ilijašević je kasnije osuđen i za ratne zločine u srednjoj Bosni (Stupni Do i okolice), odslužio dio kazne, a nakratko je bio u bijegu.
Jedan primjerak je u ponudi
