Drvena duša

Zbirka poezije "Drvena duša" (2025.) pjesnikinje Dragice Reinholz potresno je i dojmljivo lirsko ostvarenje u kojem se autentični zavičajni osjećaj spaja s dubokim duhovnim i intimnim refleksijama. Autorica u središte svog pjesničkog svijeta stavlja motiv drveta — simbola korijena, trajanja, otpornosti i tihe snage — kroz koji progovara o ljudskoj duši, prolaznosti vremena te neraskidivoj vezi čovjeka s rodnim krajem i prirodom. Kroz topao, melodičan i jezično bogat izraz (u kojem se isprepliću elementi kajkavskoga narječja i standardnoga jezika), Dragica Reinholz slika zagorske pejzaže, stare drvene kuće, alate, tradicijski život i tihe trenutke unutarnjeg traženja. Naslovna "drvena duša" nije hladna ni mrtva, već nosi toplinu doma, patnju, pamćenje prošlih naraštaja i priprostu, neiskvarenu mudrost. Zbirka je prožeta nostalgijom, ali i velikom životnom radnošću, opraštanjem i zahvalnošću. Zbog svoje slikovitosti, iskrenosti i izražene muzikalnosti, "Drvena duša" predstavlja iznimno vrijedan doprinos suvremenom hrvatskom zavičajnom i narječnom pjesništvu, namijenjen svima koji vole prirodu, tradiciju i zrelu intimnu liriku.