Kafkina juha: Cjelovita povijest svjetske književnosti u 14 recepata

Zamislite starinsku kuhinju gdje se na drvenom stolu nalazi knjiga koja izgleda kao obična kuharica, ali miriše na tintu i ironiju. Otvorite stranicu i Homer vam, u ritmu heksametra, opisuje kako skuhati gustu, masnu juhu za Odiseja nakon desetogodišnjeg lutanja – s maslinama, lukom i trunkom božanskog bijesa. Jane Austen, s finom ironijom i suzdržanom ljupkošću, predlaže laganu večeru za dvoje koji se tek upoznaju – uz obavezno razmatranje društvenog položaja i bračnog potencijala svakog sastojka. Franz Kafka, naravno, pretvara najobičnije tvrdo kuhano jaje u mučnu, beskrajnu proceduru: ljuska se ljušti, ali nikad do kraja, a jaje ostaje vječno nedokučivo.

Raymond Chandler donosi noir-salatu – mrkve su sumnjive, krastavci šute, a umak krije tajnu. Virginia Woolf miješa riblju juhu polako, introspektivno, dok se valovi sjećanja prelamaju o rub lonca. Proust, naravno, ne može bez madeleine – ali ovdje je ona tek početak beskrajnog lanca okusa i prisjećanja. Čak i Irvine Welsh ulazi u kuhinju – vulgarno, sirovo, sa škotskim naglaskom i začinima koji peku grlo.

Svaki recept je kratak, izvediv, ali i vrhunski književni pastiš: stil, ritam, ton, opsesije autora – sve je tu. Crick ne samo da imitira; on ih oživljava u kuhinji, gdje se velika literatura susreće s loncem i tavom. Knjiga je duhovita, pametna, pomalo cinična – idealna za one koji vole čitati dok kuhaju, ili kuhati dok čitaju. Na kraju ostaje okus: smijeha, ironije i čudesne pomisli da je cijela svjetska književnost, zapravo, samo različiti načini da se skuha nešto jestivo.