Kroz Hrvatsko Zagorje
S predgovorom Josipa Horvata.
Minulo je već podne života, kad mi je sudbina dosudila, da se potanje upoznam s našim divnim Zagorjem, s njegovim svijetom, njegovom prošlosti i sadašnjosti, onim krajem naše hrvatske domovine, koji je cjelina za sebe, kojem ni jedan drugi nije nalik, a kamo li jednak!
Nu zato mi je sudbina za odštetu dopustila, da nebrojeno puta podjem tim stranama, da zavirim u svaki kutić onoga, što jest Zagorje i što se smatra Zagorjem! I brdom i dolom i selom i gradićem i do crkve i do kule i ljeti i zimi.
Dolazio bih spokojan u te strane, znajući, da me ne rijetko čeka i teži zadatak, ali sve je to naplaćeno! Ne marim ja pisati nikakove panegirike, neću da ne vidim i ono teško, što tamo život donosi, da i ono preteško —, ne marim ja grditi vlastelu prijašnjih dana u sadašnjici a niti pjevati himne njihovim nekadašnjim podanicima, kad je gospodara nestalo.
Da, ti su podanici bili jači: već odavna sjede oni na zemlji svojih nekadašnjih gospodara, ali nisu ni oni postali sretniji, ta oni su vječni vlasnici zemlje, a ovi tek su bili svi odreda prolazni.
Slušao sam često zboriti o "gluposti" Zagoraca, da baš iz usta samih Zagoraca, ali na svojim dugim putevima upoznao sam vanredno bistar, radin narod, komu ne treba mnogo govoriti, osim u nekim pograničnim krajevima!
Nema primjeraka u ponudi
Poslednji primjerak je nedavno prodan.
