Nije me strah

Svašta se krije SAMO U NAŠIM GLAVAMA. I onda, kad s glavama tako punim raznoraznih strahova krenemo u svijet (ili barem do trgovine koja se nalazi s druge strane veeeeelikog, straaašnog parka), uh… možemo doživjeti različite neugodnosti. Blago rečeno. Tad cijeli svijet postaje veliko neprijateljsko polje na kojem nas vrebaju strašne (gore nabrojane i nenabrojane) nemani. E, o tome u svojoj najnovijoj zajedničkoj slikovnici „Nije me strah“ pišu i slikaju Dubravka Pađen-Farkaš i Dražen Jerabek. I to toliko uvjerljivo, kao da su i njihove glave bile pune različitih strahova. Baš kao i glava glavnoga junaka ove priče. Istina, taj dječak, po imenu Tin, baš i nije bio neki junak. Zapravo, nije uopće. Barem na početku priče. Bojao se on svega i svačega. (Toliko mu je glava bila puna strahova!). Nije se usuđivao otići ni do najobičnijeg malog dućana! Sve do jednoga dana kada se odvažio naći oči u oči sa svim svojim strahovima. (A to se ne usuđuju učiniti ni mnogi odrasli, vjerujte mi na riječ!) I tako je Tin, od plašljivka postao hrabrica.