Nije me strah
“Živio jednom jedan jako, ali baš jako plašljiv dječak koji se zvao Tin. Taj se dječak doista bojao svega!” Ponekad se svi nečega bojimo.
Svašta se krije SAMO U NAŠIM GLAVAMA. I onda, kad s glavama tako punim raznoraznih strahova krenemo u svijet (ili barem do trgovine koja se nalazi s druge strane veeeeelikog, straaašnog parka), uh… možemo doživjeti različite neugodnosti. Blago rečeno. Tad cijeli svijet postaje veliko neprijateljsko polje na kojem nas vrebaju strašne (gore nabrojane i nenabrojane) nemani. E, o tome u svojoj najnovijoj zajedničkoj slikovnici „Nije me strah“ pišu i slikaju Dubravka Pađen-Farkaš i Dražen Jerabek. I to toliko uvjerljivo, kao da su i njihove glave bile pune različitih strahova. Baš kao i glava glavnoga junaka ove priče. Istina, taj dječak, po imenu Tin, baš i nije bio neki junak. Zapravo, nije uopće. Barem na početku priče. Bojao se on svega i svačega. (Toliko mu je glava bila puna strahova!). Nije se usuđivao otići ni do najobičnijeg malog dućana! Sve do jednoga dana kada se odvažio naći oči u oči sa svim svojim strahovima. (A to se ne usuđuju učiniti ni mnogi odrasli, vjerujte mi na riječ!) I tako je Tin, od plašljivka postao hrabrica.
Jedan primjerak je u ponudi
