Talmud

Talmud (hebr. talmȗd: učenje, nauk, studij, poučavanje), u židovstvu, religijsko-moralni zakonik koji se oslanja na dugu usmenu predaju, a kojemu su konačni oblik utvrdili pismoznanci II–VI. st. Talmud je zbirka komentara sastavljenih na osnovi različitih tumačenja Biblije, ali sadržava i opsežnu građu o religijskim i svjetovnim običajima Židova, o elementima teologije, etike, agronomije, medicine, higijene, prava, povijesti, matematike, astronomije itd. Talmud je i zbornik zakonskih prijedloga s opisom rasprava o njima, zakona, rješenja i naredaba velikoga vijeća (sanhedrin), židovskih palestinskih patrijarha pod rimskom okupacijom, predstavnika babilonskih akademija i rabinskih autoriteta. Talmud je uređivao način života postbiblijskoga judaizma sve do XIX. st. U užem smislu, Talmud je zajednički naziv za dva djela, od kojih je jedno → Mišna, a drugo → Gemara, komentar Mišne, čiji se autori nazivaju amoreji (»tumači«; od 225. do VI. st.). Posljednje pročišćivanje teksta izveli su saboreji (»razboriti«) u prvoj polovici VI. st. U potonjim rukopisima i tiskanim primjercima dodavali su se komentari Salomona ben Isaaka Rašija i Majmonida. Po središtima u kojima je stvaran, razlikuje se kraći Palestinski (Jeruzalemski) Talmud i triput opsežniji Babilonski Talmud. Uz židovsku Bibliju Talmud se smatra temeljem vjerskog i građanskog života glavnine židovstva.