Guy de Maupassant

Henri René Albert Guy de Maupassant (Tourville-sur-Arques, Normandija, 5. kolovoza 1850. – Pariz, 6. srpnja 1893.) bio je francuski književnik, jedan od najznačajnijih predstavnika realizma i naturalizma te majstor kratke priče. Odrastao je u Normandiji, čiji su krajolici, stanovnici i društveni odnosi snažno obilježili njegovo stvaralaštvo. Sudjelovao je u Francusko-pruskom ratu (1870.–1871.), a ratna iskustva poslije su postala važan motiv njegovih pripovijedaka. Radio je kao državni službenik u Parizu, istodobno razvijajući književnu karijeru pod mentorstvom Gustavea Flauberta.

Književnu slavu stekao je pripovijetkom Debeljuca (Boule de suif, 1880.), objavljenom u zbirci Medanske večeri (Les Soirées de Médan). Djelo donosi oštru kritiku društvenog licemjerja, klasnih predrasuda i moralne dvoličnosti. Tijekom iznimno plodnog stvaralačkog razdoblja napisao je oko tristo pripovijedaka, šest romana, putopise i novinske članke.

Među njegovim najpoznatijim romanima ističu se Jedan život (Une vie, 1883.), Ljubimac (Bel-Ami, 1885.), Mont-Oriol (1887.), Pierre i Jean (Pierre et Jean, 1888.), Jak kao smrt (Fort comme la mort, 1889.) i Naše srce (Notre cœur, 1890.). U njima istražuje ljubav, društveni uspon, pohlepu, seksualnost, obiteljske sukobe i prolaznost života.

Značajne su i zbirke pripovijedaka Kuća Tellier (La Maison Tellier, 1881.), Priče šljuke (Contes de la bécasse, 1883.), Miss Harriet (1884.) i Horla (Le Horla, 1887.). Posebno mjesto zauzimaju njegove fantastične i psihološke pripovijetke, u kojima se pojavljuju strah, ludilo, osamljenost i nesigurnost ljudske percepcije.

Maupassantov stil obilježavaju sažetost, preciznost izraza, ironija i izoštreno promatranje ljudske prirode. Posljednje godine života proveo je boreći se s teškom bolešću i psihičkim poremećajima. Umro je u Parizu u 42. godini. Njegovo književno nasljeđe snažno je utjecalo na razvoj moderne kratke priče i svjetske realističke proze.