Honore de Balzac
Honoré de Balzac – biobibliografija
Honoré de Balzac (Tours, 20. svibnja 1799. – Pariz, 18. kolovoza 1850.) bio je francuski književnik i jedan od najvažnijih predstavnika europskog realizma. Potjecao je iz građanske obitelji, studirao pravo u Parizu i kratko radio u odvjetničkim uredima, ali se ubrzo odlučio posvetiti književnosti. Prve romane objavljivao je pod pseudonimima, a okušao se i u izdavaštvu i tiskarstvu. Poslovni neuspjesi ostavili su mu velike dugove koji su ga pratili gotovo cijelog života.
Balzac je bio iznimno produktivan pisac, poznat po intenzivnom radu i dugim noćima provedenim uz rukopise i velike količine kave. Njegova književna ambicija bila je stvoriti sveobuhvatnu sliku francuskog društva prve polovice 19. stoljeća. Većinu svojih romana i pripovijedaka povezao je u monumentalni ciklus Ljudska komedija (La Comédie humaine), zamišljen kao svojevrsna književna anatomija društva.
U njegovim djelima pojavljuju se pripadnici gotovo svih društvenih slojeva – aristokrati, bankari, trgovci, činovnici, umjetnici, studenti, kriminalci i siromašni građani. Posebnost njegova književnog svijeta čine likovi koji se ponovno pojavljuju u različitim romanima, čime pojedinačna djela postaju dijelovi velike i međusobno povezane cjeline.
Među najpoznatijim Balzacovim djelima nalaze se Otac Goriot (1835.), Eugénie Grandet (1833.), Izgubljene iluzije (1837.–1843.), Rođakinja Bette (1846.), Rođak Pons (1847.), Sjaj i bijeda kurtizana, Šagrenska koža (1831.) i Ljiljan u dolu (1836.). Njegovi romani osobito istražuju moć novca, društveni uspon, ambiciju, ljubav, obiteljske odnose i sukob pojedinca s društvenim poretkom.
Godine 1850. oženio se Ewelinom Hańskom, poljskom plemkinjom s kojom se godinama dopisivao. Umro je u Parizu samo nekoliko mjeseci nakon vjenčanja.
Balzacova sposobnost preciznog promatranja društva, psihološkog oblikovanja likova i povezivanja osobnih sudbina s ekonomskim i društvenim okolnostima snažno je utjecala na razvoj modernog europskog romana. Njegova Ljudska komedija ostaje jedan od najopsežnijih i najambicioznijih književnih projekata 19. stoljeća.
Naslovi u ponudi
Eugenie Grandet
Knjiga prati život mlade Eženi, koja odrasta u provincijskom francuskom gradu u strogoj i pohlepnoj porodici.
Eugenija Grande
„Eženi Grande“ (1833), deo Balzakove Ljudske komedije, je realističan roman koji istražuje pohlepu, porodične odnose i žrtve ljubavi u provincijskom francuskom društvu.
Eugenija Grande
"Eugénie Grandet" (1833), part of Balzac's Human Comedy, is a realistic novel that explores greed, family relationships, and the sacrifices of love in provincial French society.
Evgenija Grande
"Eugénie Grandet" (1833), part of Balzac's Human Comedy, is a realistic novel that explores greed, family relationships, and the sacrifices of love in provincial French society.
Evgenija Grande / Muzej starina
U svojim romanima „Evgenija Grande“ (1833) i „Muzej starina“ (1837), Balzak istražuje univerzalne teme pohlepe, ljudskih strasti, žrtvovanja i moralnih dilema, smeštajući ih u različite društvene kontekste francuskog društva 19. veka.
Filozofske priče
Filozofske priče su deo Balzakove „Ljudske komedije“ i obuhvataju četiri priče – Šangri-La, Eliksir dugog života, Nepoznato remek-delo i Melmot Pokajnik – koje istražuju filozofske, moralne i metafizičke teme kroz složene likove i simboliku.
Golicave priče
„Priče koje golicaju“ je zbirka humorističkih, satiričnih i erotski intoniranih kratkih priča koje kroz zabavne anegdote razotkrivaju licemerje, strasti i mane francuskog društva, kao i ljudsku sklonost ka pohoti i intrigama.
Golicave priče
„Priče o golicanju“ sastoje se od 30 kratkih priča podeljenih u tri „dekade“ (décamérons), po uzoru na Bokačov Dekameron.
Jedna mračna afera
Po mišljenju jednog od najboljih Balzakovih poznavalaca, „Mračna afera“ je jedno od najboljih Balzakovih dela.