Prošlost i razmišljanja

Hercenovo najvažnije publicističko, ali i književno djelo predstavljaju njegova sjećanja, objavljena pod naslovom Prošlost i razmišljanja (Byloe i dumy, 1852–68), koja nisu samo jedan od značajnih izvora u proučavanju europske društvene i kulturne povijesti između Napoleonovih pohoda na Moskvu 1812. i Pariške komune 1871. nego velik prinos memoarima kao književoj vrsti. Osim plastičnog opisa europskih zbivanja, viđenih očima namjernika ali i pristrana svjedoka, dao je i više portreta političkih i književnih djelatnika, npr. G. Garibaldija, L. Kossutha, V. Hugoa, A. Mickiewicza; ironizirajući djelatnost moskovskih »slavjanofila«, taj se izraziti »zapadnjak« 1840-ih narugao i posjetu Lj. Gaja Rusiji. Njegovu »prevratničku« djelatnost zapažao je u Hrvatskoj E. Kvaternik, a i A. Starčević uzdao se u mogućnost promjena u Rusiji upravo s te strane.