Mama Mutti
Roman vremenski povezuje '40-te i '90-te godine XX. stoljeća, prostorno se događa u osječkom Donjem gradu, a jezgru romana čini priča o smrti dvije nevine djevojčice koje su žive bačene u masovnu grobnicu.
Elizabeta, njihova majka, preživjela je strahote logora, nakon rata se ponovno vjenčala i dobila dvoje djece koja su također doživjela rat i stradanja nevinih i to na istom mjestu - u Osijeku. Elizabeta, Mama Mutti, majka je Verice Sikore. "Mama Mutti" govori o boli njemačke majke čije su djevojčice, kao mali Anđeli, bili žrtve suludog osvetničkog vremena, ali koje su dodirnule srca i onih koji su živjeli u mraku osvete i pokrenuli ih na traženje čovjeka u sebi. Roman je to, osim o bezuvjetnoj ljubavi i boli Mame Mutti, i o poruci da baš na isti način svaka majka osjeća isto kada su joj djeca u pitanju. Verica Sikora u uvodu kaže kako je tu bol mogla jednako snažno opisati na stradanju srpske, židovske, muslimanske djece ili najsvježijih boli majki Afrike, krvave Somalije. Odlučila se na "roman svoga života" kako bi progovorila da se nakon Drugog svjetskog rata dogodila teška drama njemačkog naroda, te da su zbog kolektivne krivnje, i bez osude, ubijene mnoge žene i djeca, među kojima i djevojčice Mari i Efi. Bez obzira na dramatične opise stradanja tih djevojčica i Mame Mutti, knjiga je prožeta najnježnijom ljubavlju koja je rođena u paklu stradanja.
Jedan primerak je u ponudi
