
Ispovijesti (knjige I-IX)
„Avgustinove Ispovesti su delo u kome su oni koji žeđu istine i koji su svesni svojih ograničenja uvek pronalazili i nastavljaju da pronalaze sebe.“ - Jovan Pavle II.
„Ispovesti“ su autobiografsko i filozofsko delo Svetog Avgustina (354–430), napisano između 397 i 400. godine, u 13 knjiga. To je intimna molitva upućena Bogu u kojoj Avgustin ispoveda svoje grehe, traži milost i slavi Božju blagodat.
Prve knjige (1–9) opisuju njegov život do krštenja 387. godine: detinjstvo u Tagasti, buntovna mladost, krađa krušaka, studije u Kartagini, ljubavne veze i rođenje sina Adeodata, odanost manihejstvu, razočaranje u njega, susret sa Amvrosijem u Milanu i konačno obraćenje nakon čuvenog „Tolle, lege“ u bašti (knjiga 8). Knjiga 9 donosi smrt Monikine majke.
Knjige 10–13 (izostavljene u ovom izdanju) su filozofsko-teološke: analiza pamćenja i vremena (knjige 10–11, jedan od najuticajnijih traktata o vremenu u istoriji) i alegorijsko tumačenje Knjige Postanja (knjige 12–13).
Ispovesti Svetog Avgustina su remek-delo duhovnosti i književnosti. U njima Avgustin deli sa čitaocem svoje najintimnije misli, kao i svoja iskustva preobraćenja i borbe sa duhovnim pitanjima koja su uzburkala srca ljudi od početka sveta.
Sa trajnim uticajem i bezvremenskom relevantnošću, ova knjiga je oblikovala živote miliona duhovnih hodočasnika svih generacija više od 1.600 godina.
Za samo dve godine, knjiga je doživela tri izdanja.
Jedan primerak je u ponudi





