Avantura jedinstva (intervju Franke Zambonini)

Početak avanture jedinstva smatra se 7. prosinca 1943., kada se Chiara kao dvadesettrogodišnja djevojka posvetila Bogu. Danas je ta obljetnica “obavija šutnjom i potiče na klanjanje, jer sam u ovim desetljećima s divljenjem gledala kako pred mojim očima nastaje, raste i razvija se Božje djelo. Maleno sjeme izraslo je u veliko stablo (već ga je Pavao VI. vidio takvoga), koje širi svoje grane do posljednjih granica Zemlje. Odatle goruća potreba u mom srcu da zahvalim Bogu, ponekad tako jaka da ne postoji drugi osjećaj. Mislim da će i u Raju, ako tamo odem, jedan od mojih čina biti čin zahvalnosti". Chiara Lubich smatra da je Duh Sveti poslao na zemlju karizmu jedinstva baš u tome povijesnom trenutku, jer je - premda mnogi događaji ukazuju na suprotno - jedinstvo znak našeg vremena. Navela je i primjere: "Naime, kad se pojavila ta karizma, Duh Sveti je već nadahnjivao Crkvu da pokaže novo lice: Crkvu - zajedništvo. Već se otvaralo vrijeme ekumenizma. Zbog migracija koje su uslijedile, javljala se potreba za uspostavljanjem odnosa s vjernicima drugih religija. Zbog svih tih novih otvaranja trebala se pokrenuti Crkva u svome institucionalnom aspektu – što je i učinila otvaranjem Koncila – ali i u svome karizmatskom aspektu, kroz djelovanje novih crkvenih pokreta, kao što je primjerice naš. S političkog stajališta gledano, odmah nakon drugoga svjetskog rata neke države u Europi počele su se ujedinjavati. A potom i na drugim kontinentima. Zatim i Pape, koji najbolje izražavaju misao Onoga što vodi povijest, još od Benedikta XV. pa sve do Ivana Pavla II., pozivali su da gledamo daleko, prema jedinstvu ljudskoga roda. Osim toga, danas je kao nikada do sada potrebno jedinstvo, zajedništvo. To, proturječno, govori i današnja situacija: svijet živi pod prijetnjom terorizma. Mnogo je uzroka tome, a najdublji je postojeća neravnoteža između bogatih i siromašnih zemalja svijeta". Istaknula je kako bi bilo mudro pobuditi u svijetu "struju jedinstva, bratstva i solidarnosti da pokrene srca. Za njima bi se lakše pokrenula i sva dobra. Karizma koju nam je Bog dao jest u tom smjeru i nešto može učiniti, štoviše, već čini: gradi djeliće sveopćeg bratstva tamo gdje djeluje. Neka Bog blagoslovi naše, i sve druge inicijative usmjerene prema tom cilju”. Na pitanje koji bi dar voljela primiti u povodu obljetnice, Chiara je odgovorila: “Da moja djeca, malena i velika, jednostavna i važna, upute molitvu Bogu da kad dođe moj čas, mognem prijeći u drugi život nakon što sam ispunila Božji naum što ga je zamislio nada mnom. Na Njegovu slavu”. A o budućnosti je rekla: “Ne poznajem je. Zapisana je u nebu. Na nama fokolarinima je zadatak da je tumačimo i ispunimo, kako smo to nastojali do sada i još bolje, uz Božju pomoć”.