Milošević - dijagonala luđaka

Hartmannova započinje svoja istraživanja još tijekom rata gradeći politički portret Slobodana Miloševića, a sam kraj i raspad njegovog političkog sustava autorici uopće nisu bili potrebni kako bi uspostavila najvažnije osobne crte tog posljednjeg europskog diktatora.

Knjiga je značajna upravo sa stajališta proučavanja fenomena “mafiokracije” pomiješane s nacionalizmom. Predstavlja dragocjeni prilog traženju objašnjenja, koja kako kaže autorica predgovora ovoj knjizi Latinka Perović, moraju ići do “korena stvari”.

Igrom slučaja, autorica ove knjige našla se u ulozi glasnogovornice Tužilaštva Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju u Den Haagu. Bi li, kako sada postavlja pitanje Latinka Perović, Florence Hartmann možda nešto korigirala u svojem pisanju, ulazeći još dublje u strukturu osobe Slobodana Miloševića, pitanje je koje ostaje do kraja otvoreno.

“Milošević je tri puta izbornom voljom naroda, potvrđen na mestu državnog čelnika Srbije, u toku brutalnih ratova, međunarodne izolacije, ponižavajuće inflacije, znakovitog egzodusa najobrazovanijih ljudi, kada je tkana gusta mreža zločina i kriminala, u toku procesa koji je Srbiju spuštao na najnižu tačku u njenoj modernoj istoriji. Vaclav Havel je jednom prilikom rekao, možda i preterujući, da je reč o prirodi društva koju istorija ne poznaje: Mafija koja nosi nacionalističku zastavu.” - Latinka Perović