Stolice
"Stolice" je jednočinka Eugène Ionescoa, jednog od najznačajnijih predstavnika teatra apsurda, premijerno izvedena 1952. godine. Ovo izdanje tiskano je povodom praizvedbe predstave u Zagrebačkom dramskom kazalištu 1958. godine.
Drama prikazuje besmisao ljudskog postojanja kroz simboliku praznine i komunikacijske nemoći. Radnja predstave smještena je u izoliranu, trošnu sobu na pustom otoku, gdje stari bračni par — Starac i Starica — provode posljednje trenutke života. Starac, devedeset i pet godina, ima važnu poruku koju želi prenijeti čovječanstvu, a Starica ga podržava u njegovoj namjeri. Očekuju dolazak gostiju na skup koji su organizirali kako bi Starac iznio svoju filozofsku ideju o smislu života.
Kako gosti "pristižu", Starica donosi sve više stolica, ali prisutni ostaju nevidljivi, što stvara nadrealno i groteskno ozračje. Stolice se gomilaju, ispunjavajući prostor, dok Starac i Starica razgovaraju s njima kao da su stvarni. Na kraju dolazi Govornik, profesionalni govornik, čiji je zadatak prenijeti Starčevu poruku.
Međutim, nakon što Starac i Starica skoče u more uvjereni da su izvršili svoju misiju, Govornik se otkrije da je nijem i da ne može ništa suvislo reći. Poruka ostaje neizrečena, a publika suočena s apsurdom i prazninom.
„Stolice“ simboliziraju prazninu ljudske komunikacije i potragu za smislom u svijetu apsurda. Nevidljivi gosti predstavljaju iluziju društvenih odnosa i samozavaravanje. Nesposobnost govornika da prenese poruku ukazuje na besplodnost ljudskog postojanja i neuspjeh u prenošenju važnih ideja.
Drama istražuje egzistencijalnu usamljenost i iluzornost komunikacije, dok prazne stolice postaju simboli neispunjenih očekivanja i izgubljenih ljudskih veza.
One copy is available
