Izvješća iz Tarahumare
Knjiga sadrži tri latinska izvješća hrvatskog isusovca, plemića i istraživača Ivana Rattkaya (Ratkaj, 1647.–1683.), rođenog u Ptuju (danas Slovenija), upućena provincijalu austrijsko-češke isusovačke provincije iz misije u sjevernom Meksiku.
Rattkay, obrazovani matematičar i filozof, napušta akademsku karijeru i odlazi u Novi svijet 1678. godine. Nakon putovanja preko Atlantika i Meksika, 1680. stiže u pokrajinu Tarahumara (današnja Chihuahua), gdje djeluje kao misionar među Indijancima Tarahumara (Rarámuri) do smrti 1683. u misiji Jesús Carichic (vjerojatno otrovan).
Prvo izvješće opisuje dug put: od Europe preko Atlantika, Vera Cruza, Meksika do sjevernih misija – s prikazima brodoloma, španjolske kolonijalne uprave i opasnosti.
Drugo i treće (najvažnije) izvješće detaljno opisuju zemljopis Tarahumare: planine Sierra Madre Occidental, kanjone (barrancas), rijeke, klime, rudna bogatstva (srebro), faunu i floru. Rattkay je prvi Europljanin koji je precizno kartirao regiju – njegova karta iz 1683. označava misije, španjolske utvrde i indijanska naselja.
Najvrjedniji su etnografski dijelovi: opis Tarahumara – njihova fizička izdržljivost (poznati ultramaratonci), odjeća, kuće (pećine i kolibe), običaji, plesovi, rituali (uz peyote i alkohol), obiteljski život, ratovanje, vjerovanja (mješavina animizma i kršćanstva), jezik i društvena struktura. Rattkay ih prikazuje kao blage, gostoljubive, ali i tvrdoglave prema pokrštavanju – kritizira španjolske koloniste zbog eksploatacije i nasilja.
Izvješća su pisana u baroknom stilu: objektivna, znanstvena, s misionarskim žarom, ali i realističnim osvrtima na teškoće misije (bolesti, pobune, izolacija). Rattkay umire mlad (36 godina), vjerojatno kao žrtva zavjere protiv misionara.
Knjiga (s uvodnom studijom Mije Koradea) važan je izvor za povijest Meksika, etnologiju Tarahumara i hrvatske doprinose istraživanju Novog svijeta – prvi detaljan europski opis tog naroda i regije.
Jedan primerak je u ponudi
