Lijepi običaji: Pogovori

U svojim pogovorima, Julijana Matanović ne ostaje na neutralnoj, objektivnoj ravni – ona uvodi ličnost, subjektivnost i intiman odnos prema tekstu, što je čini pionirom „lične kritike“ u hrvatskoj književnosti. Razgovor o tuđim knjigama postaje i razgovor o sebi, sopstvenim iskustvima, sećanjima i vrednostima. Stil je topao, empatičan, ponekad lirski, sa naglaskom na emocionalnoj i etičkoj dimenziji književnosti.

Knjiga sadrži pogovore delima sledećih autora (prema dostupnim podacima i predmetnim naslovima):

• Neđeljko Fabrio („Berenikina kosa“),
• Viktor Vida („Otključani škrinja“),
• Vinko Bogišić (pseudokritari),
• Terezija Moho (detinjstvo i sudbina folksdojčera),
• drugi savremeni prozni pisci (istorijska proza, autobiografija, intimna proza).

Autorka se bavi temama savremene hrvatske proze: istorijskim romanom, autobiografijom, sudbinom pojedinca u turbulentnim vremenima (npr. posleratna sudbina Nemaca u Hrvatskoj), identitetom, sećanjem, ženskim glasom i etičkim pitanjima književnosti. Posebno ističe važnost „lepih običaja“ čitanja i pisanja – suptilnog, humanog pristupa tekstu koji ne sudi, već razume i otkriva.

Razgovori su neobične temperature: kombinacija erudicije, lične ispovesti i književne analize. Matanović hvali moć pripovedanja, autentičnost glasa, suprotstavljanje stereotipima i sposobnost književnosti da leči traume prošlosti.

Knjiga je važan doprinos hrvatskom književnom esejizmu 90-ih i 2000-ih – dokument kritičara koji književnost vidi kao dijalog duša, a razgovor kao intiman, ali javni čin zahvalnosti piscu i čitaocu.