Georg Lukacs

György Lukács, poznat i kao Georg Lukács, mađarski filozof, književni kritičar, estetičar i politički teoretičar, rođen je 13. travnja 1885. u Budimpešti, gdje je umro 4. lipnja 1971. Smatra se jednim od najutjecajnijih marksističkih mislilaca 20. stoljeća, osobito važnim za razvoj filozofije, sociologije književnosti i teorije realizma.

Potjecao je iz imućne židovske obitelji. Studirao je pravo i filozofiju u Budimpešti, Berlinu i Heidelbergu, gdje je upoznao vodeće europske intelektualne krugove. Na njegov rani razvoj utjecali su Georg Simmel, Max Weber i njemačka klasična filozofija.

U djelu Duša i oblici (1911.) istražuje odnos umjetnosti, života i ljudske egzistencije. Knjiga Teorija romana (1916.) jedno je od njegovih najvažnijih ranih ostvarenja. U njoj roman tumači kao književni oblik modernoga svijeta, obilježenoga gubitkom cjelovitosti, otuđenjem i potragom za smislom.

Godine 1918. pristupio je Komunističkoj partiji Mađarske, a 1919. sudjelovao je u revolucionarnoj vladi Mađarske Sovjetske Republike. Nakon njezina sloma živio je u emigraciji, među ostalim u Beču, Berlinu i Moskvi.

Njegovo najpoznatije filozofsko djelo, Povijest i klasna svijest (1923.), donosi analizu postvarenja, klasne svijesti i društvene cjeline te snažno utječe na zapadni marksizam i kasniju kritičku teoriju.

U književnoj teoriji posebno se bavio realizmom i povijesnim romanom. Među važnim djelima ističu se Povijesni roman (1937./1947.), Goethe i njegovo doba (1947.), Mladi Hegel (1948.) i Razaranje uma (1954.). U raspravama o književnosti zagovarao je realizam, a kritizirao pojedine modernističke postupke.

Godine 1956. sudjelovao je u reformističkoj vladi Imrea Nagya, nakon čega je bio politički progonjen. U kasnijem razdoblju radio je na opsežnim djelima Osobitost estetskoga (1963.) i Ontologija društvenoga bitka, objavljenom posmrtno.

Lukácsevu misao obilježavaju dijalektička metoda, povijesnost, društvena kritika i filozofija umjetnosti. Njegovo nasljeđe ostaje predmet rasprava zbog odnosa prema staljinizmu, ali i trajnog utjecaja na marksističku filozofiju, estetiku i književnu kritiku.