Ivana Brlić-Mažuranić
Ivana Brlić-Mažuranić (Ogulin, 18. travnja 1874. – Zagreb, 21. rujna 1938.) jedna je od najznačajnijih hrvatskih književnica i klasična autorica dječje književnosti. Potjecala je iz ugledne obitelji Mažuranić: otac joj je bio pravnik, povjesničar i književnik Vladimir Mažuranić, a djed hrvatski ban i pjesnik Ivan Mažuranić. Veći dio obrazovanja stekla je privatno te je poznavala više europskih jezika. Nakon udaje za Vatroslava Brlića 1892. preselila se u Slavonski Brod, gdje je nastao važan dio njezina književnog opusa.
Književno se javila zbirkom pripovijedaka i pjesama za djecu „Valjani i nevaljani“ (1902.), nakon koje slijedi „Škola i praznici“ (1905.) te pjesnička zbirka „Slike“ (1912.). Veliki književni uspjeh ostvarila je romanom „Čudnovate zgode šegrta Hlapića“ (1913.), koji se smatra prvim hrvatskim dječjim romanom i jednim od temeljnih djela hrvatske književnosti za djecu.
Vrhunac njezina stvaralaštva predstavljaju „Priče iz davnine“ (1916.), zbirka osam bajki nadahnutih slavenskom mitologijom, narodnom predajom i autoričinom iznimnom pripovjedačkom imaginacijom. U pričama poput „Šuma Striborova“, „Regoč“, „Kako je Potjeh tražio istinu“ i „Ribar Palunko i njegova žena“ fantastični svijet povezuje s univerzalnim temama dobra i zla, ljubavi, požrtvovnosti, obitelji i moralnog izbora.
Pisala je i eseje, basne, pjesme, članke i autobiografske zapise. Među ostalim djelima ističu se „Knjiga omladini“ (1923.), Dječja čitanka o zdravlju (1927.) te nedovršeni povijesni roman „Jaša Dalmatin, potkralj Gudžerata“ (1937.). Posmrtno su objavljene i njezine Basne i bajke.
Djela Ivane Brlić-Mažuranić prevedena su na brojne jezike, a zbog njezina bajkovitog pripovjedačkog umijeća rano je stekla naziv „hrvatski Andersen“. Bila je predlagana za Nobelovu nagradu za književnost, a 1937. postala je prva žena izabrana za dopisnog člana JAZU, današnje Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Naslovi u ponudi
Čudnovate zgode i nezgode šegrta Hlapića
Čudnovate zgode šegrta Hlapića klasik je hrvatske dječje književnosti koji je prvi put objavljen 1913., a prvo poslijeratno izdanje iz 1952. godine zadržava bogatu pripovjedačku vrijednost izvornika.
Čudnovate zgode šegrta Hlapića
Čudnovate zgode šegrta Hlapića prvi je roman Ivane Brlić-Mažuranić i prvi hrvatski roman za djecu. Objavljen 1913., postao je prototip dječjeg romana u hrvatskoj književnosti.
Čudnovate zgode šegrta Hlapića
Klasik Ivane Brlić-Mažuranić prati malog, dobrog šegrta Hlapića koji bježi od okrutnog majstora Roka. Na svom sedmodnevnom putu s djevojčicom Gitom čini dobra djela i svladava brojne prepreke.
Čudnovate zgode šegrta Hlapića
Čudnovate zgode šegrta Hlapića prvi je roman Ivane Brlić-Mažuranić i prvi hrvatski roman za djecu. Objavljen 1913., postao je prototip dječjeg romana u hrvatskoj književnosti. Ima realistično ishodište, ali i karakteristike bajke.
Čudnovate zgode šegrta Hlapića
Knjiga Čudnovate zgode šegrta Hlapića jedan je od najčitanijih romana za djecu Ivane Brlić Mažuranić. Knjiga je to za sva vremena o malom, mudrom, hrabrom i dobrom šegrtu Hlapiću i njegovim sedmodnevnim pustolovinama.
Čudnovate zgode šegrta Hlapića
Roman prati šegrta Hlapića koji bježi od nepravednog majstora Mrkonje i kreće na putovanje puno pustolovina. Pomažući drugima, pokazuje dobrotu i hrabrost te na kraju pridonosi sretnom raspletu.
Priče iz davnine
"Priče iz davnine" najpoznatije su djelo Ivane Brlić-Mažuranić prevedeno na četrdesetak svjetskih jezika. Njima je Ivana Brlić-Mažuranić stekla svjetsku slavu, te je dvaput predlagana za Andersenovu nagradu i otada je nazivaju hrvatskim Andersenom.
Priče iz davnine
"Priče iz davnine" najpoznatije su djelo Ivane Brlić-Mažuranić prevedeno na četrdesetak svjetskih jezika. Njima je Ivana Brlić-Mažuranić stekla svjetsku slavu, te je dvaput predlagana za Andersenovu nagradu i otada je nazivaju hrvatskim Andersenom.
Priče iz davnine
"Priče iz davnine" (1916.) sadržavaju priče: Sunce Djever i Neva Nevičica, Bratac Jaglenac i sestrica Rutvica, Šuma Striborova, Kako je Potjeh tražio istinu, Ribar Polunko i njegova žena, Lutonjica Toporko i devet župančića, Jagor i Regoč.
