Triologija: Molloy, Malone umire, Neimenjivi
Kao rijetko tko obilježio je suvremenu epohu, a njegovi junaci ili ˝junaci˝ sa svojim emotivnim i moralnim dvojbama, pritisnuti egzistencijalnom tjeskobom i vijestima o kataklizmama i mogućim apokalipsama, bliskiji su nam nego ikad.
Beckettova trilogija sastoji se od triju romana: „Molloy“ (1951.), „Malone umire“ (1951.) i „Neimenljivi“ (1953.). Riječ je o ključnim djelima modernističke i egzistencijalističke književnosti 20. stoljeća, u kojima Beckett postupno razgrađuje klasičnu radnju, identitet lika i samu strukturu pripovijedanja.
- Molloy
Roman je podijeljen na dva dijela.
U prvom dijelu pripovijeda Molloy, skitnica koji pokušava pronaći majku. Njegovo putovanje je kaotično, puno ponavljanja, digresija i gubitaka pamćenja. Fizički propada, kreće se sve teže (najprije hoda, zatim biciklira, na kraju puže), a pripovijedanje postaje sve nepouzdanije. Drugi dio prati Morana, detektiva koji dobiva zadatak pronaći Molloya. Kako radnja napreduje, Moran sve više nalikuje Molloyu – fizički i psihički propada, njegov svijet se raspada, a granica između progonitelja i progonjenog postaje nejasna.
- Malone umire
Glavni lik, Malone, leži nepokretan u sobi i čeka smrt. Vrijeme krati pričanjem priča i sastavljanjem popisa svojih preostalih stvari. Pokušava stvoriti likove (npr. Sapo/Macmann), ali mu pripovijedanje stalno izmiče kontroli. Granica između Malonea i njegovih likova postaje zamagljena. Roman se postupno raspada u fragmentarne misli i prekide, sve do naglog i nedorečenog završetka.
- Neimenljivi
Najradikalniji dio trilogije. Nema klasične radnje. Glas bez tijela, bez identiteta i bez jasne pozicije u prostoru govori u dugom, gotovo neprekinutom monologu. Pripovjedač preispituje vlastito postojanje, sumnja u sve identitete koji su mu pripisani (Molloy, Malone itd.) i pokušava doseći tišinu – ali ne može prestati govoriti. Završava slavnom rečenicom: „Moram dalje. Ne mogu dalje. Ići ću dalje.“
Jedan primjerak je u ponudi
