Alberto Fortis

Talijanski pisac i prirodoslovac (Padova, 11. XI. 1741 – Bologna, 21. X. 1803). Augustinski redovnik i prosvjetitelj; osnovao časopise L’Europa letteraria (1768–73) i Giornale enciclopedico (1774–81) i pisao eseje o mineralogiji i prirodoslovlju. Putovao Europom, a od 1765. do 1791. u Dalmaciji i njezinu zaleđu boravio dvanaest puta. Istraživanja prirode, folklora i gospodarstva toga područja, za koja su ga zadužili pokrovitelji J. Stuart Bute, F. A. Hervey i Senat Mletačke Republike, proširio je proučavanjem povijesti, običaja i kulture kraja pa je donekle naučio hrvatski, koji naziva ilirskim. U Raspravi i razmatranjima o otoku Cresu i Osoru (Saggio d’osservazioni sopra l’isola di Cherso ed Ossero, 1771) preveo je nekoliko pjesama iz Kačićeva Razgovora ugodnoga, smatrajući ih narodnima. Veliku je pozornost pobudilo dvosveščano Putovanje po Dalmaciji (Viaggio in Dalmazia, 1774), koje je prevedeno na francuski, engleski i njemački jezik. Među Fortisovim etnografskim uvidima značajno je njegovo zanimanje za narodnu pjesmu Hasanaginicu, koju je objavio u izvorniku i u talijanskom prijevodu. Pjesmu je zapazio i na njemački preveo J. W. Goethe, a zatim ju je J. G. Herder uvrstio u zbirku Narodne pjesme (Volkslieder, 1778). Uz opise klime Fortis iznosi podrobnije podatke o Biokovu, koje naziva »meteorološkom pozornicom«, i mnogo piše o buri. Spominje i dva česta vjetra: šilok (jugo) i maistral (smorac).