Slobodan Žunjić
Slobodan Žunjić (Priština, 20. listopada 1949. – Beograd, 9. ožujka 2019.) bio je istaknuti srpski filozof, povjesničar filozofije i prevoditelj, poznat po svojoj erudiciji i doprinosu razumijevanju antičke i srpske filozofske baštine .
Studirao je filozofiju i klasične nauke na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, gdje je diplomirao 1972. godine s radom "Elejska teorija bića", za koji je dobio Oktobarsku nagradu. Magistrirao je i doktorirao na istom fakultetu, a kao Humboldtov stipendist boravio je u Njemačkoj (Freiburg 1976., Tübingen 1982./83.) i SAD-u (Philadelphia 1997./98.) .
Žunjić je dvadeset godina predavao antičku filozofiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu (1977.–1997.) i honorarno na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Bio je prvi koji je 1990. godine uveo predmete Vizantijska filozofija i Hermeneutička filozofija u univerzitetsku nastavu .
Njegova bibliografija obuhvaća više od 30 knjiga, uključujući:
- Aristotel i henologija (1988.),
- Fragmenti Elejaca (1984.),
- Hajdeger i pre-sokratovci,
- četverotomnu studiju Priroka i suštastvo – istorija pojmovne logike kod Srba (2013.).
Također je prevodio djela s grčkog, njemačkog i engleskog jezika, uključujući prijevod djela Frederika Koplstona Istorija filozofije.
Slobodan Žunjić ostavio je dubok trag u srpskoj filozofiji, poznat po svojoj sposobnosti povezivanja različitih filozofskih tradicija i dubokom razumijevanju filozofske misli.
Naslovi u ponudi
Istorija srpske filozofije
Slobodan Žunjić u svojoj knjizi Istorija srpske filozofije pruža sveobuhvatan pregled razvoja srpske filozofske misli od srednjeg vijeka do kraja 20. stoljeća. Djelo obuhvaća razdoblje od opismenjavanja Srba u srednjem vijeku do kraja XX vijeka.
Martin Hajdeger i nacionalsocijalizam
Slobodan Žunjić u knjizi Martin Hajdeger i nacionalsocijalizam (1992) detaljno istražuje vezu između filozofije Martina Heideggera i njegovog angažmana u nacističkom režimu.