Slobodan Žunjić
Slobodan Žunjić (Priština, 20. listopada 1949. – Beograd, 9. ožujka 2019.) bio je istaknuti srpski filozof, povjesničar filozofije i prevoditelj, poznat po svojoj erudiciji i doprinosu razumijevanju antičke i srpske filozofske baštine .
Studirao je filozofiju i klasične nauke na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, gdje je diplomirao 1972. godine s radom "Elejska teorija bića", za koji je dobio Oktobarsku nagradu. Magistrirao je i doktorirao na istom fakultetu, a kao Humboldtov stipendist boravio je u Njemačkoj (Freiburg 1976., Tübingen 1982./83.) i SAD-u (Philadelphia 1997./98.) .
Žunjić je dvadeset godina predavao antičku filozofiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu (1977.–1997.) i honorarno na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Bio je prvi koji je 1990. godine uveo predmete Vizantijska filozofija i Hermeneutička filozofija u univerzitetsku nastavu .
Njegova bibliografija obuhvaća više od 30 knjiga, uključujući:
- Aristotel i henologija (1988.),
- Fragmenti Elejaca (1984.),
- Hajdeger i pre-sokratovci,
- četverotomnu studiju Priroka i suštastvo – istorija pojmovne logike kod Srba (2013.).
Također je prevodio djela s grčkog, njemačkog i engleskog jezika, uključujući prijevod djela Frederika Koplstona Istorija filozofije.
Slobodan Žunjić ostavio je dubok trag u srpskoj filozofiji, poznat po svojoj sposobnosti povezivanja različitih filozofskih tradicija i dubokom razumijevanju filozofske misli.
Naslovi u ponudi
Istorija srpske filozofije
Slobodan Žunjić bietet in seinem Buch „Geschichte der serbischen Philosophie“ einen umfassenden Überblick über die Entwicklung des serbischen philosophischen Denkens vom Mittelalter bis zum Ende des 20. Jahrhunderts. Das Werk umfasst den Zeitraum von der
Martin Hajdeger i nacionalsocijalizam
Slobodan Žunjić untersucht in seinem Buch „Martin Heidegger und der Nationalsozialismus“ (1992) ausführlich den Zusammenhang zwischen Martin Heideggers Philosophie und seiner Beteiligung am Nazi-Regime.