Janko Matko

Janko Matko

Hrvatski književnik (Brlenić kraj Krašića, 20. V. 1898 – Zagreb, 2. VIII. 1979). Od 1923. živio je u Zagrebu, gdje je obnašao različite dužnosti u kulturnom životu grada. Već prvim romanom Žrtva (1938) čvrsto je postavio glavne odrednice svojih proza. Tematizirajući nacionalnu povijest i ubacujući u nju slojeve natopljene ljubavnim zapletima i duhovnom religioznošću, uspio je osvojiti naraštaje hrvatskih čitatelja. Djela su mu prodana u nakladi od 350 000 primjeraka. U razdoblju 1938–78. objavio je dvadesetak romana. Među čitateljima su najpoznatiji Moć zemlje (1944), Dragulji i strasti (1970) i Bez krivnje krivi (1978). Neke od njih sam je i dramatizirao (Moć zemlje, Tajna i Pokajnik). Posmrtno mu je objavljena Kardinalova ljubav (1993), biografski roman o mladim godinama kardinala A. Stepinca. Mnoštvo zapleta, pobjeda na strani pravde i istine, crno-bijeli likovi u funkciji naracije, glorificiranje domoljublja i duboka religioznost, samo su neki od elemenata zbog kojih je njegova proza nailazila na širok krug običnih čitatelja. Književna kritika u njegovim romanima nije pronalazila umjetničke vrijednosti.


Naslovi u ponudi

Dragulji i strasti 1.dio

Dragulji i strasti 1.dio

Janko Matko

Istinita hrvatska povijesna priča

Večernji list.
Hrvatski. Latinica. Broširano.
3,98
Svjetlo ugaslih očiju (Nesretna ljubav slijepog seljaka)

Svjetlo ugaslih očiju (Nesretna ljubav slijepog seljaka)

Janko Matko
Znanje, 1971.
Hrvatski. Latinica. Tvrde korice s ovitkom.
3,99