Dante Alighieri
Dante Alighieri (Firenca 1265. – Ravenna, noć 13./14. rujna 1321.) bio je talijanski pjesnik. Dante je sin Alighiera di Bellinciona, koji je pripadao drevnoj ali i dekadentnoj gvelfskoj obitelji i njegove prve žene, Belle, koja je bila kćerka Duranta di Scolaia Abatija, koji bio pripadnik gibelinske vlastele.
Prvo Danteovo pjesničko djelo Novi život (tal. Vita nuova) (pisano 1292. – 1293.) nadahnuto je ljubavlju prema Beatrice Portinari koju je upoznao u najranijoj mladosti i koja je odigrala presudnu ulogu u njegovu životu i stvaralaštvu. Filozofsko djelo Gozba (tal. Convivio), pisano u izgnanstvu, bilo je zamišljeno kao cjelina od 14 kancona i 15 traktata. Djelo nije dovršeno, ali i ovako fragmentarno daje uvid u Danteove etičke i političke preokupacije. U latinskom traktatu Monarhija (lat. De Monarchia) Dante se zalaže za monarhistički oblik političkog uređenja, ističući uzajamnu neovisnost i ravnopravnost Carstva i Crkve.
Ma kako bilo zanimljivo Danteovo stvaralaštvo prije Božanstvene komedije, ono je samo nagovještaj Danteova pjesničkog genija. Djelo koje je za Danteove komentare bilo "vječna glazba", "široka rijeka u koju se ulijevaju mnogi pritoci", "sustav moralnih istina" i "glas nakon deset stoljeća šutnje" zamišljeno je nakon Beatricine smrti, započeto 1307. (neki drže i 1313.), a dovršeno iste godine kada Dante umire (1321.). Djelo se sastoji od tri dijela Pakao, Čistilište i Raj (tal. Inferno, Purgatorio, Paradiso) i obuhvaća stotinu pjevanja u rimovanim jedanaesteračkim tercinama. U alegorijskoj formi srednjovjekovne vizije nadgrobnog života dana je monumentalna slika jedne epohe s njenim socijalnim, političkim i moralnim težnjama. Iako je slijedio načela skolastičke, formalističke poetike, Dante je uspio stvoriti pjesnički svijet koji po snažnim slikama i dubokim snažnim osjećajima sadrži povijest pjesnikova ispaštanja i savršenstva. Iskreno tendenciozan, Dante razotkriva ljudske strasti i poroke vremena, ne štedeći ni crkvu ni njezine predstavnike. Dao je nepreglednu galeriju mitoloških i historijskih ličnosti, no najživlji su likovi pjesnikovih suvremenika. Unoseći u djelo iskustvo svoga burnog života, ogorčen na sugrađane koji su ga prognali, na grad koji lako mijenja zakone i principe, Firentinac i sam "rodom ali ne po običajima", Dante je usprkos dogmatskim uvjerenjima pokazao široko razumijevanje za ljudsku slabost i veličinu. U poetskoj viziji Komedije savladana je prolaznost vremena, ostvareno jedinstvo Zemlje i nadgrobnog svijeta. Razmještajući grješnike prema prirodi i težini njihova grijeha, nije dao samo upečatljive slike paklenskih muka već i svu dubinu ljudskog očajanja, osjećaj promašenosti i ništavila, pakao kao žalosnu dolinu, loco selvaggio, pravi ponor i prazninu u svemiru. U pratnji rimskog pjesnika Vergilija Dante sagledava misteriju boli, govori o varljivosti zemaljske slave, žigoše svoje političke protivnike i s izvanrednom sugestivnošću iznosi tragiku, prkos, strast, fantastiku. Gledajući u čistilištu put iskupljenika, oslobođenje čovjeka od materijalnih zavisnosti i mogućnost njegova usavršavanja, pjesnik otkriva Raj kao harmoniju, jedinstvo čovjeka i kozmosa, misterij one ljubavi koja "pokreće sunce i ostale zvijezde".
Djela:
Novi život (tal. Vita Nuova) (1292. – 1293.) O umijeću govorenja na pučkom jeziku (lat. De vulgari eloquentia) (1303. – 1305.) Gozba (tal. Convivio) (1304. – 1307.) Monarhija (lat. De Monarchia) (1312. – 1313.) O položaju i obliku vode i zemlje (lat. Quaestio de aqua et terra) (1320.) Božanstvena komedija (La Divina Commedia) (1304. – 1321.) Rime (tal. Le Rime)
Naslovi u ponudi
Božanstvena komedija i druga djela
U knjizi Božanstvena komedija i druga djela objavljena su razna pjevanja iz Božanstvene komedije. Kao i djela iz Novog života, Lirike, Gozbe, Monarhije, rasprave “O narodnom jeziku”.
Božanstvena komedija: Pakao
Pakao je prvi dio Danteove Božanstvene komedije. U Paklu započinje njegovo putovanje s Vergilijem, koji će ga voditi kroz sva tri duševna stanja sve do samoga Boga. Ovo je drugo izdanje prijevoda Isa Kršnjavog na hrvatski jezik.
Pakao
Pakao je ep koji pripada Danteovom najvećem djelu, Božanstvenoj komediji. Počeo ju je pisati oko 1307. godine, a završio malo prije smrti 1321. godine.
Republika 1950/2-3
Časopis za književnost i umjetnost



