Ante Kovačić

Ante Kovačić

Hrvatski književnik (Celine kraj Marije Gorice, 6. VI. 1854 – Stenjevec, Zagreb, 10. XII. 1889). Diplomirao (1878) i doktorirao (1887) na Pravnome fakultetu u Zagrebu. Za vrijeme studija aktivno je sudjelovao u radu studentskoga društva Hrvatski dom (1877) te kao pristaša Starčevićeve Stranke prava s istomišljenicima pokrenuo almanah Hrvatska (1880). Radio je u odvjetničkim pisarnicama u Zagrebu i Karlovcu, 1889. postao je samostalni odvjetnik u Glini, ali je ubrzo obolio i umro u bolnici za duševne bolesti.

Književni put započeo je poetskim tekstovima, a već je tada upozorio na svoju psihički vrlo složenu narav: osjećajući svijet kao biblijski Babilon, stihovima je izražavao konfliktno stanje u samome sebi: sukob svojih povremenih snova, djetinjstva, idile sela, simbola majke i vulkanskoga doživljaja ljubavi, sa stvarnošću, koju je fatalistički doživljavao kao kaos i beznađe iz kojega nema izlaza. U zreloj lirskoj fazi predstavio se kao oštar satiričar, napadajući narodnjake i njihovu političku opciju (travestija Smrt Babe Čengićkinje na poznati Mažuranićev ep, 1880). Aktivno društveno i političko angažiranje temelj je Kovačićevih polemika i političke feljtonistike. Poznate su njegove oštre polemike sa suvremenicima R. Jorgovanićem i A. Šenoom, no više na političko-ideološkome negoli književnom planu. Feljtone je pisao s naglašeno satirično-ironijskim odnosom prema aktualnim društvenim i političkim zbivanjima. Seriju feljtona Iz Bombaja (1879., 1884) ostvario je kao niz slika i događaja u Hrvatskoj, unutar kojih se izredao panoptikum poznatih javnih, političkih i kulturnih radnika onoga doba, s jasnim aluzijama na negativne strane (s pravaških pozicija) bilo stranačkih poteza, bilo karaktera narodnjačkih nositelja političkih zbivanja (I. Mažuranić, A. Šenoa, J. J. Strossmayer). I kao kritičar Kovačić je uspostavio oštru konfrontaciju ne samo sa stranačkim protivnicima već se nepoštedno obarao i na aristokraciju, plemstvo, ali i malograđanstvo te na strance, Nijemce i Madžare, a podjednako i na naše »njemškutare« i madžarone.

Iako je napisao i nekoliko zapaženih pripovijedaka, središnji su dio njegova opusa romani. U osnovi se opredijelio za realističku koncepciju, ali je svoju prvu veću prozu Baruničina ljubav (1877) strukturirao još uvijek kao model trivijalnoga romana: tajna društva (bakanalske gozbe), otmice, skrivanja, dvoboji, ubojstva, samoubojstva, lik fatalne žene kao nositelja zapleta i simbola zle sudbine (koji se pojavljuje u svim njegovim romanima) – sve su izrazito pseudoromantična obilježja te proze. Ipak, određene se najave destrukcije toga tipa pripovijetke ili romana naziru već i u tom romanu: Kovačić odustaje, kao sveznajući pripovjedač, od uobičajenoga ravnocrtnog pričanja tijeka događaja, uvodeći u roman završnim dijelom (kao i u U Registraturi), retardirajući radnju, da bi se na kraju opet vratio na početak fabule. Romani Fiškal (1882) i Među žabari, započet u časopisu Balkan, ali nasilno prekinut (1886) jer je ismijavao poznate karlovačke javne radnike, potvrđuju činjenicu konstantne prožetosti Kovačićeve »privatne« i »javne« osobe u njegovoj umjetnosti. U romanu Fiškal uočljivi su odjeci tradicionalne proze, no izostave li se epizode u kojima se do groteske karikiraju neki junaci (primjerice, ilirska pjesnikinja Karolina) ili tendenciozno oslikavaju Nijemci, naći će se i dosta epizoda i opisa koji već najavljuju model romana U registraturi (Vienac, 1888). Kao jedan od najznačajnijih romana XIX. st. uz Šenoinu Seljačku bunu, taj je roman od početka doživljavao i pozitivne i negativne kritike, što je samo bio znak piščeva odupiranja svim dotadašnjim poetičkim konvencijama u smislu poricanja tradicionalnih tijekova hrvatske književnosti. U strukturi romana, u kojoj se u kompozicijskom razvoju izmjenjuju san i java, pri čemu se događaji odvijaju nelinearno u retardacijskim sekvencijama, antitetični odnosi postoje na nekoliko razina, prije svega na razini opisa junaka i motivaciji njihovih postupaka: s jedne su strane izrazito realistički ostvareni likovi kao, primjerice, kumordinar Žorž, a nasuprot njemu lik Laure, ne samo kao primjer romantičarskoga lika fatalne žene već lika spuštenoga do razine trivijalnog modela junaka iz tzv. hajdučke novelistike 1850-ih godina. I u jezičnom je izrazu Kovačić unio novosti. Nasuprot baroknomu i ispraznomu frazerstvu nekih junaka, autorov pučki junak govori živom mješavinom kajkavskog narječja i urbane jezične fraze. Svojim se književnim opusom Kovačić uz K. Š. Gjalskoga, V. Novaka i S. S. Kranjčevića nametnuo kao reprezentativni pisac hrvatskog realizma.

Citiranje: Kovačić, Ante. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 6. 11. 2023.


Naslovi u ponudi

Djetinjstvo i školovanje Ivice Kičmanovića

Djetinjstvo i školovanje Ivice Kičmanovića

Ante Kovačić

Izbor iz romana "U registraturi"

Školska knjiga, 1966.
Hrvatski. Latinica. Broširano.
1,98
Fiškal

Fiškal

Ante Kovačić
Veselin Masleša, 1951.
Hrvatski. Latinica. Broširano.
2,99
Noviji pisci hrvatski, knjiga 7: Feljtoni i članci

Noviji pisci hrvatski, knjiga 7: Feljtoni i članci

Ante Kovačić
Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1952.
Hrvatski. Latinica. Tvrde korice s ovitkom.
5,24
Noviji pisci hrvatski, knjiga 9 : Prve pripovijesti

Noviji pisci hrvatski, knjiga 9 : Prve pripovijesti

Ante Kovačić
Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1953.
Hrvatski. Latinica. Tvrde korice s ovitkom.
6,244,68
Pet stoljeća hrvatske književnosti # 49 - U registraturi

Pet stoljeća hrvatske književnosti # 49 - U registraturi

Ante Kovačić
Zora, 1962.
Hrvatski. Latinica. Tvrde korice s ovitkom.
4,993,49
U registraturi

U registraturi

Ante Kovačić

Roman U registraturi ključno je djelo Ante Kovačića i najznačajniji roman hrvatskoga realizma.

Spektar, 1974.
Hrvatski. Latinica. Tvrde korice.
5,484,38
U registraturi

U registraturi

Ante Kovačić
Jugoslovenska knjiga, 1950.
Hrvatski. Latinica. Tvrde korice s ovitkom.
7,99
U registraturi

U registraturi

Ante Kovačić
Večernji list, 2004.
Hrvatski. Latinica. Tvrde korice s ovitkom.
3,98 - 3,99
U registraturi

U registraturi

Ante Kovačić
Mladost, 1977.
Hrvatski. Latinica. Tvrde korice.
5,48 - 6,22
U registraturi

U registraturi

Ante Kovačić

Autor priča sudbinu siromašnog Ivice Kičmanovića koji iz zagorskog sela dolazi na školovanje u grad.

Branko Đonović, 1963.
Hrvatski. Latinica. Tvrde korice.
3,78 - 4,58