Zaludna mistrija: doktrina i praktična bratstva zlatnih (crnih) brojeva

Knjiga je nastala tijekom njegova svojevrsnog unutarnjeg izgnanstva u razdoblju nacionalističke erozije 80-ih i 90-ih godina u Jugoslaviji, a u njoj se posebno ističe njegov otpor ideološkoj, političkoj i estetskoj banalnosti.

Naslovna "mistrija" (keli za nanošenje žbuke) služi kao simbol masonstva i graditeljstva, ali je ovdje "zaludna" – upućuje na osjećaj nemoći u vremenu kada su istinski graditelji duha marginalizirani. Kroz knjigu je jasno da autor, iako ne eksplicitno, koristi masonerijske, hermetičke i simboličke motive kako bi izgradio vlastiti, alegorijski pogled na svijet. Bogdanović je poznat po dubokom interesu za ezoteriju, mitologiju, simboliku i jezik kao graditeljski materijal – kako arhitektonski, tako i intelektualni.

Knjiga obiluje simbolima iz slobodnog zidarstva – piramidama, labirintima, mjerilima, alatima, metaforama svjetla, tajnim pismima, „gradovima-duhovima“. On govori o gradu kao simbolu, a ne samo prostornom entitetu, te o spomeniku kao „misterijskoj arhitekturi“ – prostoru posvećenom pamćenju i tišini. U središtu svega je mit kao jezik razumijevanja stvarnosti, nasuprot banalnom utilitarizmu moderne politike i urbanizma.

Posebnu pozornost Bogdanović pridaje masoneriji kao duhovnom naslijeđu graditelja, bez da ikada eksplicitno tvrdi da je njezin pripadnik. Međutim, njegova stalna upotreba simboličkog jezika, tematiziranje tajnih znanja, kao i njegov interes za hermetizam, alegoriju, gnosticizam i kabalističku strukturu jezika, svjedoče o dubokoj povezanosti s masonskom duhovnom tradicijom – bilo izravno, bilo kroz kulturno-filozofski utjecaj.

U kontekstu sveprisutne političke represije i razaranja značenja, Bogdanovićeva "zaludna mistrija" postaje čin otpora – pišući, on "gradi" ono što se ne može razoriti tenkovima i parolama: jezik smisla, simbolike i unutarnje slobode.