Kritika rasudne snage
Kant istražuje prirodu ljepote, uzvišenosti i svrhovitosti u prirodi, povezujući estetiku s ljudskom spoznajom i moralom. Temeljno djelo moderne estetike i filozofije umjetnosti.
Kritika rasudne snage (1790.) treće je veliko kritičko djelo Immanuela Kanta, nakon Kritike čistoga uma i Kritike praktičkoga uma. U njemu njemački filozof istražuje estetsko prosuđivanje, ljepotu, uzvišenost i svrhovitost prirode, nastojeći povezati područja prirodne nužnosti i ljudske slobode.
Djelo je podijeljeno na dva glavna dijela: Kritiku estetske rasudne snage i Kritiku teleološke rasudne snage.
U prvom dijelu Kant razmatra prirodu estetskog iskustva i pitanje kako sud o ljepoti, premda utemeljen na subjektivnom osjećaju ugode, može zahtijevati opće slaganje. Razlikuje lijepo i uzvišeno, istražuje odnos umjetnosti i prirode te razvija pojmove genija, ukusa i bezinteresnog sviđanja.
Drugi dio posvećen je prosuđivanju prirode kao svrhovito uređene cjeline. Kant osobito razmatra žive organizme, čija se složena građa i međusobna povezanost dijelova ne mogu jednostavno razumjeti prema modelu mehaničkog uzrokovanja. Pritom razlikuje svrhovitost kao načelo našeg prosuđivanja od tvrdnje da priroda objektivno djeluje prema unaprijed zadanoj namjeri.
Kritika rasudne snage presudno je utjecala na razvoj moderne estetike, filozofije umjetnosti, njemačkog idealizma i filozofije prirode. Djelo otvara temeljna pitanja o odnosu ljepote, spoznaje, slobode i ljudskog razumijevanja svijeta.
Jedan primjerak je u ponudi
